Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Darko Šimunec, sportski djelatnik, inicijator samoborskog karataškog čuda

Stvaramo samoborski KARATE POOL!

Darko Šimunec rođen je 1965. godine u Samoboru, a trenutno profesionalno obavlja funkciju glavnog tajnika Hrvatskog karate saveza, kao volonter je član Nadzornog odbora Hrvatskog olimpijskog odbora i predsjednik Samoborskog športskog saveza. Glavni je trener i prvi operativac u Karate klubu Samobor-Anindol.

Sredinom 1976. godine, dolaskom karatea u Samobor, počinje se baviti ovom borilačkom vještinom koja ga potpuno zaokuplja te uskoro počinje ostvarivati značajne sportske rezultate na razini Hrvatske i bivše SFRJ, za koju nastupa na zvaničnom prvenstvu Europe u Irskoj 1984. godine, kad je reprezentacija osvojila brončanu medalju.

Proglašavan je najboljim sportašem Grada Samobora, a u svojoj bogatoj sportskoj karijeri nagrađivan je od strane HOO-a, Hrvatskog karate saveza, Zagrebačke županije, Grada Samobora i SŠS-a za doprinos u razvoju sporta.

Nikada nije bio član nijedne političke opcije, iako prati politiku.

Od niza sportskih funkcija koje obnašate, koja vam najviše leži?

Svakoj prilazim sa što više profesionalnosti, iako mi je jasno da se ne može sve obavljati savršeno dobro. Svjestan sam svojih propusta, ali se iskreno nadam da oni ne dovode do većih destrukcija i vučenja kola unazad. Iako se ponekad umorim od svih tih obaveza ipak mi je najdraže raditi trenerski posao, jer tu su rezultati jasno vidljivi na tatamiju. Tvoji natjecatelji su ili dobri ili loši... ne može se sakriti nerad. Dobar trener daje dobar rezultat, loš trener nikada neće u tome uspjeti.

Prekrasan je osjećaj kada tvoji učenici stanu na pobjedničko postolje. No, nije nimalo manje bitno kako prolaze na životnoj cesti... škola, fakultet, posao, obitelj i drugo. Mislim da smo i na ovom planu do sada položili ispit.

Da se malo vratimo u prošlost. Recite, kojim ste rezultatom najviše zadovoljni.

Prije svega ponosan sam na uvjete koje sam osigurao svojim sportašima u pogledu mogućnosti trenažnog procesa, ali i solidan status koji uživaju u svijetu sporta. Nije to još na onoj razini koja bi trebala biti i koju priželjkujemo, ali nije bilo baš lagano doći i do ovoga.

Sport, na žalost, u ovom društvu nije segment društvene djelatnosti koji se poštuje (osim izuzetaka) pa je tako npr. izdvajanje za sport na razini države među tri najniža u Europi (u postotku izdvajanja prema ukupnom državnom proračunu), a isto tako i lokalne zajednice nisu dovoljno spoznale i uvidjele viši značaj sporta za konačno oblikovanje društva. Sve kreće od čovjeka, a njemu se pridaje sve manje važnosti. Sport, na žalost, postaje luksuz koji si ne mogu svi priuštiti pa veći dio tereta pada na leđa roditeljima.

U cijeloj toj šumi problema uspjeli smo u malom Samoboru stvoriti vrhunske sportaše koji i prema kriterijima HOO-a kotiraju vrlo visoko, a da bi se to ostvarilo potrebno je prije toga stvoriti uvjete za trening (2 do 3 puta dnevno), a samim sportašima materijalne uvjete da bi se oni maksimalno posvetili sportu koji vole.

Iz takvog rada proizašla je europska seniorska bronca Daria Svetića, svjetska juniorska bronca Maje Janković, bronca Davora Mrzaka i Vjekoslava Škreba kao članova nacionalne ekipe i još niz vrhunskih rezultata.

Takvi rezultati vani se daleko više cijene i plaćaju stotinama tisuća EUR-a ili USD-a. Ja smatram da smo mi sportski čarobnjaci - fanatici koji znaju od kune napraviti tri.

Pa zar se takvi rezultati kod nas ne cijene?

Da, cijene se, ali ne onoliko koliko bi trebalo. To svakako nije dovoljno. Imamo svježi primjer Duje Draganje kojega sada neki "veliki Hrvati" prozivaju i nazivaju izdajnikom, a kada je trenirao 7-8 sati dnevno, trošio se fizički i psihički, donosio svom klubu i Hrvatskoj medalje, svima je to bilo nešto sasvim normalno. Tapšanje po ramenu kod nas je vrhunac priznanja za uspješne ljude u sportu. Kada se spomene novčana nagrada za sportaša "nadležni" se hvataju za glavu. Imam vlastiti primjer kada su za europsku seniorsku medalju gradski čelnici dodijelili sportašu nagradu od 1.000 kn i to poklon bon -sportska oprema. Nevjerojatno, ali istinito. Kao da se takvi rezultati događaju svaki dan.

Danas su godišnji budžeti sportskih klubova manji od godišnje plaće i onog najslabije plaćenog službenika. Sportaši sve više postaju socijalni slučajevi, ali mi u karateu nećemo kukati i plakati, već ćemo i dalje raditi na tome da postižemo još bolje rezultate.

Što vas je najviše smetalo do sada?

Ne mogu, a ne spomenuti maćehinski odnos prema nama kada se radi o prostoru bivše škole u Langovoj ulici. Prostor je u vrlo lošem stanju, star i derutan, ali smo ga vlastitim sredstvima osposobili da bude u funkciji sporta. Nijednu lipu nismo dobili od društva, samo nam je nekoliko sponzora pomoglo. Do našeg ulaska u zgradu tu je bilo okupljalište narkomana. Potpisali smo ugovore s tadašnjom školom Skender Fabković koja se transformirala u tri srednje škole. Od tada počinju naše muke i svakodnevna strepnja da nas se ne udari nogom u stražnjicu. Dolaze nam razno razne komisije, priča se o prodaji zgrade, ulazimo u sudske sporove te slušamo razne ideje o budućnosti te zgrade. Nitko ne razmišlja i nikoga ne interesira kamo ćemo mi ako moramo iseliti. Kao da smo potpuno nebitan čimbenik u Samoboru. Danas gotovo svaki seoski nogometni klub ima neki svoj prostor, a nama je očito suđeno da moramo voditi bitke kako bi opstali. Pitam se zašto je netko drugi važniji od nas? Zar je 150 članova kluba, uglavnom djece, te ovakvi vrhunski sportski rezultati zaista nebitno za ovaj grad? Jednostavno ne mogu zamisliti da jednoga dana moramo pokupiti prnje i otići "trbuhom za kruhom" u neku zagrebačku sredinu. Ponuda imamo, ali za sada se o tome ozbiljno ne razmišlja. Ali, ako ćemo morati, učinit ćemo i taj korak da opstanu ovi sjajni sportaši. Barem ne moramo u Katar...

Kada bi s ovim rezultatima bili u obitelji Zagrebačkog sportskog saveza naš budžet bio bi barem 50% veći, a prema kriterijima bi imali pravo i na jednog trenera profesionalca. U svakom slučaju, imamo rješenje. Iako, moram priznati da je lokalpatriotizam jači od toga. Volimo svoj grad i želimo dati puni doprinos u njegovoj budućoj društvenoj ekspanziji. Osim toga, Samobor je najljepši grad na svijetu.

Okrenimo se budućnosti. Što nas dobro čeka naredne godine?

Mogu najaviti jedno vrlo uspješnu sezonu, naravno, ako nas u međuvremenu ne bace van iz zgrade u Langovoj. Ovih dana u naše redove su prešla dva vrhunska sportaša - reprezentativca iz zagrebačkih klubova - Nenad Vukobrat i Edin Jusufagić, tako da ćemo biti još jači. Zbog kvalitetnog rada smo postali interesantni za sportaše koji žele više. Pucamo na sam europski vrh. S mlađima ćemo još pospješiti stručni rad te u tu svrhu najvjerojatnije u stalni radni odnos zaposliti kineziologa i našeg vrhunskog sportaša Davora Mrzaka. Ima puno posla i nema više previše prostora za improvizacije. Dijagnostika, planiranje treninga, kvalitetan trening i natjecanja biti će ono što će nas krasiti. Spremni smo pomoći i ostalim klubovima da krenu tim putem. Pružili smo ruku suradnje ženskom rukometnom klubu, dogovaramo s Rudarima, a i ostali nisu isključeni ako žele kvalitetniji pristup treningu. Imamo u svom timu i izuzetnog stručnjaka u domeni fizičke pripreme, prof. Željka Haraminu, koji je dao i dat će svoj doprinos u još kvalitetnijem pristupu i radu. Pored njih dvojice tu je nas još petoro koji radimo trenerski posao: Stjepan Jandrečić, Davor Cipek, Vjeko Škreb, Saša Bjegović i ja. Svi smo redom završili trenersku školu – smjer karate. Ne želimo ništa prepustiti slučaju, kako ne bi zbog pogrešnog rada sa sportašima gubili talente i one koji žele kvalitetno raditi.

Hoćete li to sve uspjeti financijski zaokružiti?

Malo prije sam rekao da znamo od jedne kune napraviti tri. Već smo osmislili i započeli marketinški program koji bi nam trebao osigurati dodatna sponzorska sredstva te time zaokružiti financijsku konstrukciju. Pokrit ćemo se s pokrivačem kakav ćemo imati i sigurno nećemo ulaziti u financijske dubioze te onda kucati na vrata Poglavarstva.

Ovim putem pozivam potencijalne sponzore koji se žele uključiti u naš KARATE POOL i poduprijeti naš klub da nam se pridruže. Svaka kuna bit će utrošena na sportaše.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)