Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

O školi podno Okića govori njen ravnatelj Marijan Hetler

Škola spremna za Europu

Osnovna škola Mihaela Šiloboda posve je netipična škola za hrvatske školske (ne)prilike. Uz svoju komparativnu prednost što je smještena u gotovo netaknutoj prirodi podno Okića, krasi je i cijeli niz pogodnosti za djecu, za koje je glavni "krivac" entuzijazam nastavnika i ravnatelja škole Marijana Hetlera. S njim smo obišli školu i upoznali se s njenim mogućnostima.

Koje su osobitosti vaše škole?

Prvo i najvažnije što razlikuje ovu školu od većine ostalih hrvatskih škola je to što se nastava odvija samo ujutro. Naša škola ima 216 učenika i 21 učitelja raspoređenih u 13 razrednih odjela. Radimo u tri škole. Školu u Svetom Martinu pohađa 200 đaka, područnu školu Klake 5, a područnu školu Pavučnjak 11 učenika. Razredi su tako u prosjeku sastavljeni od dvadesetak đaka što je idealan broj za kvalitetno obavljanje nastave. Pravi europski standard.

Odakle su djeca koja pohađaju školu?

U školi u Svetom Martinu od 200 đaka njih 166 su putnici iz okolnih brdskih sela. Za to putovanje možemo reći da je, bar zasad, jedini nedostatak koji imamo. Naime, kako nemamo osiguranu još jednu autobusnu liniju, naši učenici ne mogu dolaziti u školu u poslijepodnevnim satima pa ne možemo organizirati još više vannastavnih aktivnosti za koje nam ne nedostaje ideja. Sve vannastavne aktivnosti organiziramo stoga do 14 i 30 kada odlazi drugi autobus. Prvi odlazi nakon petog sata, dakle u 12 i 20.

Koje sve aktivnosti nudite djeci?

Od sporta tu su nogomet, rukomet i novoosnovana planinarska sekcija. Djeca se mogu upisati u veselu radionicu, dramsku ili likovnu sekciju. Za one koji pokazuju sklonost k primijenjenom radu postoji radionica ručnog rada i veza, keramičarska grupa i, na što smo naročito ponosni, naša školska zadruga u sklopu koje djeluje voćarska i eko sekcija. Uz pomoć roditelja uzgajamo stare vrste jabuka i ostalog voća, a plan nam je nadopuniti voćnjak i okićkim trešnjama. Ne smijemo zaboraviti ni male knjižničare, kao ni novoosnovanu novinarsku sekciju koja dva puta godišnje izdaje školski list Mrav. Kroz nastavu se provodi i seksualni program Tin Star.

Koje izborne predmete imate?

Uz vjeronauk, njemački i kemiju naročito smo ponosni na našu informatičku izbornu nastavu koja se odvija u zasebnoj učionici opremljenoj s petnaest računala.

Pohađaju li sva djeca vjeronauk?

Samo troje djece ne pohađa vjeronauk i oni su za vrijeme nastave vjeronauka na hodniku. Nažalost, još nismo našli drugo rješenje.

U kojem smjeru idu vaša nastojanja u odgoju djece i što bi, prema vašem mišljenju, trebalo mijenjati u nastavnom programu?

U našoj školi trudimo se usmjeravati djecu da se bave što više praktičnim radom, radom s rukama. Potičemo svoje učenike da realiziraju svoje projekte. S razine ministarstva čekamo da se promijeni satnica pojedinih predmeta pa će takve aktivnosti i način obrazovanja djece doći još više do izražaja. Sada su predmeti u satnici neadekvatno raspoređeni. Hrvatskog jezika, na primjer, ima u višim razredima previše, obzirom da je on sastavni dio svih drugih predmeta. Premalo su zastupljeni predmeti koji potiču kreativnost. Likovni, glazbeni i tehnički odgoj smanjeni su na jedan sat tjedno, što je premalo. Japanci imaju tri osnovna predmeta kojima svojoj djeci pomažu da nauče logički i kreativno razmišljati. To su fizika, matematika i tehnički odgoj. Zato se svaki Japanac može snaći u bilo kojem poslu. Nije proizveden za jedno jedino zanimanje.

Imate li problema s nasiljem u školi?

Ne kao u gradskim školama, ali i mi smo pogođeni tim globalnim fenomenom. Ponosni smo što nam djeca za odmorima ne bježe pušiti iza škole, već se dobro zabavljaju u našem dvorištu ili u hodniku. No, za to smo im i mi dobri primjeri. Naime, samo jedan djelatnik škole je pušač.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)