Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Antun Dubravko Filipec, gradonačelnik Grada Samobora

Politike nam ne treba!

Za razgovor s novim samoborskim gradonačelnikom bilo je i više nego dovoljno razloga. Od početka rada novog Poglavarstva prošlo je nešto više od mjesec dana, dakle manje od uobičajenih 100 dana za uhodavanje, ali, kao da problema nikad nije bilo više. Sudeći prema izvješćima sa sjednica krenulo se odlučno, te, u inat onima koji su očekivali drugačije – složno.

Prije nepunih mjesec dana preuzeli ste vođenje Grada. Kakvo ste stanje zatekli i koje prve poteze nove vlasti građani mogu očekivati?

Rekao bih da, što se tiče upravljanja Gradom, poštenog upravljanja i nije bilo, ali je Grad živio normalno. Mislim da je Grad živio više po upravnim odjelima i da su pročelnici radili svoj posao, ali da onaj politički dio uprave nije funkcionirao. Ljudi koji su vodili Grad posljednje četiri godine nisu se zapravo puno brinuli o njemu i organizaciji gradske uprave. Bilo je tu kojekakvih interesa, a upravljanje Gradom ostajalo je po strani. U izvršavanju zacrtanih planova treba imati efikasnu upravu, jer to je preduvjet svega. U našoj srednjoročnoj strategiji razvoja se to i spominje, ali tu se nije ništa napravilo. Ne samo da uprava mora biti profesionalna, racionalna i učinkovita, već mora imati fizionomiju i po svojem smještaju i mogućnost da se normalno radi. Toga zasad nema. Već godinama smo planirali da se naprave i nove tavanske prostorije i to je već davno trebalo biti gotovo. Sada smo se uhvatili s time u koštac, potvrđena nam je lokacijska dozvola za obnovu tavana u gradskoj vijećnici i na proljeće ćemo imati još oko 560 m2 prostora, pa će i naše službe imati uvjete za normalan rad. Jedan dio gradske uprave, onaj gospodarski, preselit će se u Breganu, jer tamo imamo prostore, a tamo već i djeluje Poduzetnički centar. Poduzetnički centar i Poduzetnički inkubator neslavno su završili jednu svoju epizodu, ali na pozitivnim idejama koje su nosili sa sobom želimo cjelokupni gospodarski dio objediniti, premjestiti u našu zgradu u Bregani i na taj način ujediniti Upravni odjel za gospodarstvo i Poduzetnički centar.

Planira li se u Restoranu prostor i za srednjoškolce, odnosno za njihovu ugostiteljsku praksu?

Primjer za to nam je zagrebačka Srednja ugostiteljska škola u Frankopanskoj, jer mi u Restoranu planiramo napraviti salu za vjenčanja, a blizu je i matičar, pa se može dati kompletna usluga. Tu bi, osim vjenčanja, nudili i ostalu gastronomsku ponudu Samobora, a samim time bi naših 150 đaka imalo svoje mjesto za praksu. S ravnateljem Mihalinom to je već dogovoreno, a u kontaktima smo i s jednom zagrebačkom ugostiteljskom školom, pa će se krenuti u realizaciju te ideje. To će nadgledati naš Upravni odjel za gospodarstvo i svrha je cijelog projekta uprihoditi sredstva od kojih će se cijeli objekt moći suvislo održavati. U zgradi se nalaze još i Radio Samobor i Zadruga branitelja, koji ostaju u prizemlju, a na katu će biti naš odjel, čija će aktivna uloga biti osmišljavanje gospodarske politike u Gradu Samoboru i privlačenje ulagača. U tom smislu mijenjat će se i zemljišna politika Grada, jer se dosadašnja pokazala lošom za sam Grad.

Na koji način bi Grad trebao poslovati i raspolagati svojim zemljištem i prostorima?

Ukratko, ako pogledamo neke druge uspješne modele u Hrvatskoj, ovaj samoborski je do sada u svakom slučaju bio loš iz jednostavnog razloga što Samobor ne raspolaže s dovoljno zemlje da bi se aktivno uključio u politiku kontrole i oblikovanja cijena nekretnina u samom gradu. Dosadašnji način parcijalnog kupovanja zemljišta i nekretnina, kada smo kupovali zemljišta, instalirali infrastrukturu i nastojali ih dobro prodati, kao, na primjer, velikim robnim centrima, bio je špekulativan, a nije se vodilo računa o proizvodnom sektoru, koji pod tim uvjetima nije mogao kupovati i razvijati se.

Gdje se stalo s industrijskom zonom?

Dogodilo se to da je zemlja u privatnim rukama, infrastruktura je gradska, potrošeno je mnogo novaca i vremena, a privatnici sada špekuliraju sa zemljom i od prvobitno zamišljene poduzetničke zone će se ostvariti vrlo malo. Treba se vratiti unatrag, a na tome se sada intenzivno i radi, pa vratiti zemlju koja je izgubljena u aferama Stočar, Šmidhen, Klokočevac i sličnima. Tada bi Samobor mogao intervenirati u slučaju špekulacija i visokih cijena zemljišta na području Samobora, a time i s poticajima u gospodarstvu. S time se krenulo i tražimo od države da tu zemlju da na upravljanje i korištenje Gradu Samoboru. Cijela ta procedura sada već traje više od 10 godina. Pitanje je vremena kada će se to riješiti i dobiti natrag, a do toga treba promijeniti cijelu zemljišnu politiku. Dakle, Grad Samobor više neće na ovaj način, ulaganjem najprije u infrastrukturu, ulagati u zemljište, već će se taj dio povjeriti agencijama koje se time bave. Grad će se uključivati prema potrebi i prema GUP-u, a kasnije ići s ulaganjima u infrastrukturu.

Kao, primjerice, u Svetoj Nedelji...

Sveta Nedelja je jedna od općina koja to radi na taj način i radi to vrlo uspješno.

Kako ćete riješiti nezadovoljstvo građana slučajevima kao što je onaj na Trgu kralja Tomislava? Što je s pločama koje su u potpunom raspadu?

Pitanje je opravdano. Jer, tko god je svojim postupcima, dok je bio na vlasti, doveo Samobor u ovakvo stanje, ne može sada, nakon promjene vlasti, biti amnestiran. Nije tu problem samo Samoborke i ploča na Trgu, jer takvih problema ima više. Važno je takve probleme početi rješavati. Što se samog Trga tiče, napravljen je već prije nas dogovor sa Samoborkom da se u roku tri godine sve ploče na Trgu izmijene. Jedan dio je već napravljan, a na nama je da se taj posao dovrši. Najgore stanje je kod apoteke i slastičarnice, prema Livadićevoj. Izmjena tih ploča nastavit će se tokom srpnja, a trebala bi biti završena u osmom mjesecu. To je ono što je planirano za ovu godinu, a sljedeće godine nastavit će se prema planu.

Kakvo je stanje s obilaznicom? Koji su problemi?

Osnovno je da se kaže kada bi ona trebala biti gotova, kada je Dan D. Mi smo rekli da je taj dan 1. rujna 2006. godine, znači neposredno prije početka školske godine i od tog dana više ne smije biti teškog teretnog prometa kroz Grad Samobor. Toga se moramo pridržavati. Ako promatramo to samo kroz problematiku građenja, zaobilaznica bi mogla biti gotova za nekih 6 mjeseci. Međutim, tu je i problem otkupa zemljišta, trasiranje i sve one druge stvari koje idu uz izgradnju jedne prometnice. Realno, došli smo do datuma 1.6.2006., ali kavalirski ćemo se prema izvođačima radova držati datuma 1.9. Do sada je napravljen ovaj prvi dio uz potok Ludvić i sada se kreće u serpentine. Što se samih serpentina tiče, radilo se o dosta otkupa zemljišta i bilo je dosta izvlaštenja upravo zbog neriješenih zemljišnih knjiga, jer su mnogi ljudi prodavali nekretnine, ali vlasništva nisu i prenesena u knjigama, a tada je, radi kraćenja postupka, najjednostavniji postupak izvlaštenja. Još ove godine kreće se u radove, a paralelno s time trebat će premostiti neke dijelove ceste, primjerice u Otruševcu, kako bi se promet za građane na tom području normalno odvijao. Nakon toga radit će se obilaznica preko samog Otruševca i Male Jazbine. Uglavnom, od 1.9.2006. okončao bi se teretni promet kroz Grad Samobor.

Spomenuli ste kavalirski odnos Grada prema izvođačima radova. I na drugim primjerima možemo primijetiti tu kavalirštinu, primjerice kod do sada nenaplaćenog provoza pijeska i drugih sirovina kroz Grad, a i inače "divlja" eksploatacija šljunka kod Save i tako dalje. Kakav je vaš stav po tim pitanjima?

To je veliki problem i država je toga svjesna. Ipak, ona ne daje instrumente i način rješavanja tog problema, već se to regulira kontroliranjem kroz naše provedbene planove i GUP. Vezano je to, također, uz proglašenje lokalnih ili županijskih cesta i nadležnostima koje nam time pripadaju. Dok država ne zauzme stav o tome što je to eksploatacija mineralnih sirovina i tko što treba kontrolirati, neće nam biti puno bolje. Sadašnje stanje u Samoboru pokazuje da je, na prvi pogled, za sve "kriva" Samoborka, ali ima i drugih, koji se skrivaju iza Samoborke. Prihodi koji bi se trebali slijevati u gradsku kasu u odnosu na količinu koja se eksploatira na našem području, su svakako nesrazmjerni, nedovoljni. Za mog proteklog mandata gradonačelnika snimili smo stanje i izračunali kolike bi te naknade trebale biti. Poslali smo i rješenje nadležnim službama. Naravno, većina tih ljudi radi ilegalno, rade temeljem lokacijskih dozvola, a trebali bi imati građevinske dozvole. To je cijela jedna branša koja radi poluilegalno, jer ni država još nije donijela zakone i instrumente kojima bi se to kontroliralo i stavilo u red. Uvijek se, barem od strane države, tražilo jeftinije rješenje, pa se tako i prilikom gradnje autoputa, koji su zaista važni za ovu državu, radilo bez papira i važećih dozvola. Ipak, kako sve ide svom kraju, mislim da će se i to dovesti u red kao i sve drugo. To je još uvijek veliki problem, jer inspekcije kao takve još uvijek ne funkcioniraju i puno stvari je ostalo nedorečeno. Grad se, unutar toga, često optužuje, a zapravo malo može pomoći. Razgovarat ćemo s nadležnim ministarstvom, ali to neće biti prije rujna ili listopada, da vidimo što njihove inspekcijske službe imaju u planu, kako bi imali smjernice što i kako raditi.

Grad također može ograničeno djelovati i u pogledu gradnje na svom području. Imamo sve više neprimjerene gradnje u Samoboru. Što Grad može učiniti po tom pitanju?

I ja sam dosada mislio da Grad ne može učiniti mnogo. To nije točno i nije isprika nikomu, pa ni meni, u neznanju. Također, pitanje je tu zapravo iskrenosti onih koji savjetuju i pitanje je to Ureda za prostorno planiranje koji izrađuje planove, a ne onog koji donosi rješenja. Nijedno naše Poglavarstvo nije bilo pošteno i dobro obaviješteno o tome. Naime, već do sada su se mogla napisati ograničenja za takvu gradnju u tekstualnom dijelu tih akata. Dakle, moglo se napraviti ograničenje po kojem vi ne možete u određenim dijelovima grada kupiti neku potleušicu, a zatim na njezinom mjestu napraviti jedan monstrum od nekoliko katova i slično. Sve je to bilo moguće. I GUP-om su već bila predviđena takva ograničenja, samo što ih se nitko nije pridržavao, a dodatno smo mogli to riješiti i drugim aktima i tako spriječiti da do toga dođe. No, nikad nitko o tome nije govorio i svi smo se, pa i ja, trebali bolje informirati o tome koje su sve naše mogućnosti. Tek sada, kad je već mnogo problema na terenu i kad je zapelo, sad smo došli do toga da se možemo obraniti od takve gradnje, ako to želimo. Ispada da do sada to nismo željeli.

Ovakvim načinom ruše se i cijene nekretnina u Samoboru...

Naravno, jer to ima direktnog utjecaja na nečiji život. Kad vam netko ispred ili iza vas sagradi takav mastodont, pada cijena i vašoj nekretnini, jer vam je zaklonio i pokupio sunce i zrak. To Grad mora na neki način moderirati. Kao što sam već rekao, to se moglo riješiti već u starom GUP-u. Procedura traje nekih mjesec dana, jer i tekstualna ograničenja moraju ići na javnu raspravu, a mogu se naknadno unijeti u važeći GUP. Kako bi pokušali pomiriti sve interese, Grad je na jedan neformalni razgovor pozvao sve interesne skupine, grupe, firme i institucije, jer se dogodilo to da su u sadašnji GUP, koji tek treba ići na usvajanje, naknadno unošene izmjene poslije javne rasprave, što je protuzakonito. Znamo po prilici što se sve naknadno unijelo, jer se tražila dodatna suglasnost. Da bi taj papir imao svoj dignitet, da bi ga se poštovalo i da ima svoju zakonsku osnovu koja je u interesu svih i temeljen na ravnopravnsti svih zainteresiranih, morali smo se vratiti unatrag. Žalosno je da se iz tog dokumenta moglo jasno vidjeti tko je koga imao u Poglavarstvu ili u gradskim službama. Toga ne smije biti, a uz to se mora poštovati i interes Grada.

U kojoj fazi je izgradnja autobusnog kolodvora i što je sa starim autobusnim kolodvorom i razdruživanjem s Gradom Zagrebom?

Idemo od razdruživanja s Gradom Zagrebom. Grad Zagreb se, dok je Samobor bio njegov dio i tada posprdno nazivan kao njegova filijala ili podružnica, uredno upisao kao vlasnik mnogih zemljišta i objekata u Gradu Samoboru, a i dan-danas je formalno njihov vlasnik. Na temelju tog udruživanja se tako zagrebačkom ZET-u pridružio i Samobortrans. Tako je, radi nebrige tadašnje gradske vlasti, samoborski autobusni kolodvor postao vlasništvo zagrebačkog ZET-a. Taj kolodvor su u ono vrijeme gradili i održavali radnici Samobortransa i Grad Samobor, pa on nikako, unatoč pravno-formalnom vlasništvu, ne može biti vlasništvo Grada Zagreba i ZET-a. Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi iz 1994. godine uveden je i termin teritorijalnog razdruživanja i prema tom principu trebalo bi Samoboru pripasti ono što je na njegovom području, a Zagrebu njegovo i time bi se stvari riješile. To smo već imali u slučaju razdruživanja sa Svetom Nedeljom. Znači, prilikom "rastave" smo se dogovorili koliko je tko participirao u kojekakvim kulturnim i drugim institucijama u Gradu, dogovorena je svota koja je i isplaćena, pa smo se i razdružili. I kod drugih pametnih i dobronamjernih lokalnih uprava i samouprava je to tako provedeno. Mi, nažalost, sa Zagrebom, bez obzira koja i čija politika je bila na vlasti u Gradu Zagrebu, to do sada nismo uspjeli učiniti.

Možete li taj problem riješiti u svojem mandatu?

Već drugi ili treći dan kako smo počeli raditi otišao sam sa svojim zamjenikom Mastenom na feštu povodom otvaranja Hoto vila, kako bi iskoristili prisustvo Milana Bandića i najavili se na razgovor. Nakon toga sam par dana kasnije uputio i e-mail gradonačelniku Bandiću u kojem ga podsjećam na taj dogovor i pozivam na sastanak. Što se toga tiče, mogu mu pisati svaki dan, nije mi teško. Jer, ako se ne dogovorimo, stvari oko razdruživanja mogu doći do apsurda, pa ćemo se mi kao Grad Samobor upisati, temeljem ondašnjeg stanja, na njihove tramvajske pruge, dio autobusa, zgrada ili slično. Dakle, to se mora riješiti.

Da se vratimo na novi kolodvor. Teren za novi autobusni kolodvor je većim dijelom otkupljen, ima još samo jedan dio koji pripada jednoj samoborskoj familiji koja je počela s licitacijom i vidjet ćemo što će se tu napraviti. Pokraj autobusnog kolodvora je prostor koji je kupio jedan slovenski trgovački centar koji tu želi graditi, a u razgovorima s njima dali smo prijedlog da to integriramo i pokušamo spojiti taj njihov centar i naš autobusni kolodvor.

Jedan od velikih problema je parkiranje i parkirališni prostor u Samoboru. Može li Grad, obzirom na postojeći promet, u kraćem roku osigurati više mjesta za parkiranje? Do kada bi se taj problem mogao riješiti?

Što se tiče novih parkirališnih mjesta, a u sklopu rješavanja problema centra za mlade, za koji se planira kupovina i uređenje bivše radio stanice u Starogradskoj, odnosno Allnochovog dvorca, što je već potvrđeno, dakle, u dogovoru s vlasnicima predviđa se uređenje unutrašnjeg dvorišta s druge strane Starogradske, preko puta. Isto tako, njihove su i tamošnje takozvane Samobortransove ili ZET-ove garaže, za koje se postupak još vodi na sudu i treba pričekati to rješenje. Dogovorili smo se da idemo u uređenje tog dvorišta na početku Starogradske, gdje bi se napravilo jedno od tih parkirališnih dvorišta, naravno, uz dobru pravnu regulativu, ukoliko bi kasnije vlasnici to zemljište, koje je u povratu, prodavali. Drugo, u planu je slično prakiralište u Langovoj, na zemlji koja nam također ne pripada. S idejom su vlasnici upoznati, a predstoje nam razgovori oko toga. Obzirom da se dijelom radi i o crkvenom zemljištu, o tome će se dogovarati i razgovarati i s Kaptolom.

Nisu li takvi prostori u centru grada predragocjeni za takvu namjenu? Ne bi li se mogli i drugačije iskoristiti? Što je s idejama o podzemnim garažama?

Takvi prostori uvijek mogu biti iskorišteni i za nešto drugo, za što opet trebaju pristupni putevi. Razmišljali smo da na prostoru postojećeg autobusnog kolodvora napravimo dvoetažnu garažu ispod zemlje, a gore bi bio poslovno-stambeni kompleks. Preduvjet svega je rješavanje imovinskog problema. Jedna od ideja je bila i podzemna garaža ispod Parka domovinske zahvalnosti, što bi bila idealna lokacija. No, kad se uređivao sam Park, tada Grad nije imao dovoljno novaca za to. To samo znači da treba razmišljati unaprijed kod takvih projekata i da paralelno s time treba tražiti i partnere, investitore.

U predizbornoj kampanji najavili ste i rješavanje problema odvoza komunalnog smeća i bolje gospodarenje otpadom.

Gospodarenje otpadom je danas svugdje u svijetu vrlo lukrativno, na tome se zarađuje, a ne da se samo plaća. Mi smo navikli to samo plaćati, a to nije ono što nas može danas zadovoljavati. Morat će doći do promjena na tom polju, a i do promjena u radu našeg Komunalca. Ovih dana u komunalnom poduzeću počet će revizija njihovog poslovanja. Ona će biti višeslojna i trebala bi odgovoriti na dva vrlo važna pitanja. Jedno od njih je pitanje financijskog poslovanja, a drugo je koji odjeli opravdavaju svoje postojanje, a za koje bi se možda rješenje moglo naći u privatizaciji ili davanju u koncesiju. Po meni, ideje nekih novih rješenja i načina poslovanja trebale bi dolaziti iz samog Komunalca, a onda bi zatim tražili podršku od Grada, bilo financijsku ili neku drugu. Međutim, radi se obrnuto - gradske službe ili Poglavarstvo nameću neke svoje stvari i rješenja, koja kasnije Komunalac manje ili više uspješno provodi. Znači, tu se stanje mora mijenjati. Radi se tu i o vizuri i budućem izgledu grada. Ne možemo i dalje sve samo asfaltirati, dakle, trebaju nam nove i bolje ideje kako bi naš grad postao primjer kultiviranosti i urbanog mjesta za život.

Za gospodarenje otpadom također već postoje prokušani recepti, samo mi u tome kasnimo barem četiri godine. Većim dijelom je kupljena i nova oprema za to, ali nitko nije radio na tome da se ishode potrebne dozvole. Opet smo potrošili novce, ali se oni nigdje konkretno ne vide. Od novog menadžmenta i rukovodstva se to očekuje. Više to ne možemo gledati kao čisto komunalnu djelatnost, jer je to i tehnološka djelatnost, a ako je to tako, onda se mora i prihodovati. Kad taj "klik" proradi u svim glavama, tada ćemo moći govoriti i o smišljenom zbrinjavanju otpada i njegovom gospodarenju. Ovako je najlakše, jer smo svi izjednačeni u ovakvom pristupu, ali zapravo na taj način kažnjavamo osviještene građane koji bi htjeli razvrstavati svoj otpad, a sada za to nemaju mogućnosti.

Kako razriješiti pitanje Šmidhena? Ima li konkretnih prijedloga?

Bili smo u Ministarstvu gospodarstva, u odjelu koji se brine o upravljanju državnom imovinom. O otpisivanju dugova za sada još nije bilo govora, jer se svi vode idejom da se na Šmidhenu nešto treba zaraditi. Ima nekoliko interesenata za Šmidhen; neki su i oficijelno dolazili u Samobor sa svojim prijedlozima, no više toga se događa u Zagrebu, gdje se interesenti pojavljuju sa željama prema Fondu i vlasnicima, primjerice Zagrebačkoj banci i spominje se cijena od nekoliko desetaka EUR po m2. Svjesni smo svi, kada pogledamo u kojem stanju je Šmidhen danas, da je ta cijena puno prevelika, jer zapravo sve ono što je na Šmidhenu izgrađeno treba najprije srušiti i ponovno napraviti. U rješavanje problema Šmidhena moraju se uključiti svi: država, Grad Samobor, kojem je to i najviše u interesu, i vlasnici - Fond za privatizaciju, Zagrebačka banka i drugi. Mi smo napravili prvi korak, obavili smo razgovor oko vojne imovine u Bregani, oko Prodexa i Šmidhena, a imamo i posebno zakazan sastanak u Fondu ovaj tjedan samo oko Šmidhena. Ta pitanja rješavaju se polagano, ali, rekao bih, po prvi puta za ozbiljno. Tu će jednu od uloga imati i naš Odjel za gospodarstvo, koji bi se trebao uključiti u rad stečajnih vijeća.

Nakon, za neke, čudne koalicije, koja je proizašla poslije prošlih izbora, kakvo je ozračje u radu novog Poglavarstva? Kakva je suradnja između koalicijskih partnera, obzirom na to da ste stalno naglašavali kako ne želite stranačku politiku u upravljanju Gradom? Ima li razloga zadovoljstvu, barem na početku?

Ja sam zadovoljan i smatram da ima razloga za optimizam. Po prirodi sam optimist, vjerujem u ljude i mogu reći da sam ugodno iznenađen nekim ljudima. Mislim da politika sama eliminira potrebu za radom i stoga smatram da nam politika u takvom obliku ne treba, jer je za Samobor jako važno da se konačno počnu rješavati problemi i da se realiziraju zacrtani projekti. To nam je nasušna potreba. Isto tako, ti problemi za svaku politiku ostaju isti u suštini i oni se mogu rješavati ili ne. Mi smo odlučili rješavati probleme; to nas udružuje i tako ćemo i funkcionirati. Znam za ona mišljenja po kojima ova koalicija neće dugo potrajati, jer sam ja, kao, autokrat, a Masten je previše rječit, ali mislim da to treba zaboraviti. Mi jako dobro funkcioniramo, jer smo svi na istom zadatku i ne vidim mogućnosti da to bude drugačije. I, na kraju, ono što smatram najpozitivnijim, stvara se jedna nova generacija mladih ljudi koja može produžiti ovakav način rada i stvoriti kontinuitet.

Bili ste u Svetoj Nedelji i razgovarali s novom načelnicom, koja se pohvalila da vam je sugerirala i savjetovala neke stvari. Ima li Samobor što naučiti od Svete Nedelje?

Smatram da se u takvim razgovorima uvijek ima nešto za naučiti, ali i da ne treba nikad biti previše samozadovoljan. Kad je o Svetoj Nedelji riječ, ona je bila u velikoj prednosti, jer je Grad Samobor još u bivšoj državi stvorio preduvjete za razvoj tog kraja. Oni su tako uspjeli brže doći u doticaj s kapitalom i s ulagačima nego mi, a i priklonili su se modelu koji bismo sada i mi htjeli primijeniti. Model je to po kojem se sredstva realno investiraju, dakle da se Grad uključuje u projekte svojim kapitalom tek kad se vidi da je to realno moguće i izvedivo. Oni se nisu miješali u zemljišnu politiku, uključivali su za te poslove agencije koje se time bave i tako uštedjeli i vrijeme i novac. Mi smo trebali napraviti više od Svete Nedelje, jer smo, što se upravljanja tiče, bili u prednosti - imali smo više iskustva i trebali smo znati kako se to radi. Njihova se prednost sastojala u tome što su imali kontinuitet u vlasti, pa su cikluse koje su započinjali mogli i završiti, a i naučili su puno toga. Kod nas se vlast prečesto mijenjala i tog kontinuiteta nije bilo. Mi smo u svojoj predizbornoj kampanji naglašavali upravo taj moment kontinuiteta i dovoljan broj ruku u Vijeću od malog broja stranaka koje u vlasti sudjeluju, jer bez toga od Samobora opet neće biti ništa. Sada imamo te ruke, a na nama je da pokažemo znamo li ili ne znamo upravljati Gradom.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)