Ivan Olivari, član hrvatske skijaške B reprezentacije
Skijanje je moj život
Ivan Olivari rođen je 28. siječnja 1987. godine u Zagrebu. Na skije je prvi puta stao na Sljemenu s osam godina, pod nadzorom tate Romana, ujedno i svog prvog trenera. S natjecanjima počinje već u desetoj godini. Član je Ski kluba Samobor, a u skijašku reprezentaciju ulazi s 14 godina. Član je B reprezentacije Hrvatske. Ispunio je olimpijsku normu i ako bude zdravlja i sportske sreće bit će jedan od naših natjecatelja na Olimpijskim igrama u Torinu
Natjecateljska sezona je gotova. Jesi li zadovoljan svojim rezultatima u prošloj sezoni?
Mislim da mogu biti zadovoljan. Dosta sam popravio svoje skijanje, a napredovao sam i u brzim disciplinama, spustu i super-G-u. Moram priznati da moji nastupi na utrkama nisu bili tako dobri kao treninzi, pogotovo u početnom dijelu sezone. Pred kraj sezone bilo je nešto bolje. Zadovoljan sam, jer sam sezonu prošao bez ozljeda, dobro sam se pripremio i stekao sam još više iskustva.
Na državnom prvenstvu postigao si zavidne rezultate.
U super-G-u, koji se održavao u Innerkremsu sam bio peti, dok sam u veleslalomu i slalomu, koji su se održavali na Sljemenu, bio treći i drugi na Prvenstvu Hrvatske.
Kako ti ocjenjuješ svoju generaciju, hrvatsku B reprezentaciju, u odnosu na druge takve svjetske reprezentacije?
Mislim da smo negdje pri vrhu. Natko, Dalibor i Danko su ove godine napravili dosta dobre rezultate. Mi ostali još nismo tako dobri, ali naš trener kaže da je sada najvažnije dobro trenirati i naučiti dobro se skijati, a rezultati će doći kasnije sami po sebi. Stoga neki puta ne idemo na utrke koje bi donijele rezultat, već idemo na one teže, gdje se uči i skuplja iskustvo.
Trenirate sve četiri discipline.
Točno, treniramo sve. Ja sam ove godine vozio više spust i super-G, na čemu nisam puno radio prošle godine.
Što ti je draže voziti, brze ili tehničke discipline?
Više volim brže discipline, jer su jednostavnije. No, na utrkama volim voziti slalom, jer tu sam dobar.
Jeste li vozili po kojoj od težih staza, na primjer Kützbuhel?
Ne, do toga još nismo došli.
Sljedeće godine je Olimpijada u Torinu. Jedan si od kandidata za odlazak u Italiju, ali konkurencija je velika, jer mogu nastupiti samo četvorica u svakoj disciplini.
Za sada je za Olimpijadu siguran Ivica, a uz njega mogu ići još trojica. Nas je sedam u reprezentaciji i bit će velika borba za odlazak u Italiju. Treneri će odlučiti tko će tada biti najspremniji, u najboljoj formi.
U kakvim uvjetima radite i trenirate?
Mislim da imamo daleko najbolje uvjete od svih skijaških reprezentacija, barem koliko sam ja vidio. Sve funkcionira odlično, ekipe su super, puno se radi i sretan sam što mogu raditi u takvim uvjetima. Roditelji već dvije godine za mene nemaju nikakvih troškova, sve je pokriveno, od opreme do smještaja, tako da je i to veliko olakšanje u radu.
Prošlih sezona bilo je i ozljeda. Kako sada stojiš sa zdravljem?
Ova sezona prošla je bez ijedne ozljede i to je velika sreća. To je svakako vrlo važno i za sljedeću sezonu.
Kako usklađuješ školske obaveze s treninzima i natjecanjima?
Sada moram riješiti cijelo drugo polugodište četvrtog razreda. Ove ću godine, nadam se, maturirati. Treba početi učiti za maturu i porješavati sve zaostatke. Nakon završene srednje škole će biti lakše, neće biti tog opterećenja i moći ću se posvetiti skijanju.
A fakultet?
Definitivno sam odlučio da za sada neću studirati. Planiram usavršiti engleski i njemački i u potpunosti se posvetiti skijanju.
Imaš li vremena za privatni život, izlaske, cure?
Imao sam jako malo vremena za to. Kad sam u Samoboru nađem se s prijateljima, pa izađemo. Curu nemam, ali sada će biti više vremena i za to. Pokušavam održati stara prijateljstva, bez obzira što me često nema doma, a družim se i s dečkima iz reprezentacije, viđamo se na moru i ponekad izađemo. Dobri smo si prijatelji.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (2)