Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

NIKA FLEISS pomalo zaboravlja rame i punom snagom kreće u novu sezonu

Na Sljemenu će biti ludnica!

"Mi još uvijek nismo svjesni što nam znači utrka na Sljemenu. Otprilike znam kako će to izgledati, ali sve je to zapravo nevjerojatno. Mnogi u Svjetskom kupu pričaju o tome i pitaju nas o Zagrebu. Puno ih je vidjelo dočeke reprezentacije i zanima ih kako će sve izgledati, a mi ih uvjeravamo da će to biti ludnica kakvu još nisu vidjeli. Bit će jako puno ljudi, a vozit će se i noćni slalom. Bit će posebno, to je sigurno."

Prvo i najvažnije pitanje: kako je rame?

Bolje, puno bolje. Na mjestu gdje su stavljene dvije kopče tkivo nije u potpunosti sraslo, pa još ne radim punim pokretima, nisam u punom pogonu i to malo boli, ali liječnici su zadovoljni zadnjim pregledom. Sada već mogu gotovo sve.

Što si prvo pomislila kad se to dogodilo?

Najprije mi je proletjelo kroz glavu da je s ovom sezonom gotovo. Jer, kada sam čula za operaciju, i mada su me uvjeravali da ću kroz tri mjeseca biti u punom pogonu, nije mi bilo svejedno. To se dogodilo u osmom mjesecu, a sada je već jedanaesti i ja još uvijek ne radim punim tempom. Na koncu, sezona je već počela. Ipak, ja sam skijala već nakon mjesec dana i nisam toliko puno izgubila. Ispalo je sve dobro.

Imaš li kakvih drugih problema sa zdravljem?

Nakon ljetnih priprema bilo je nešto malo problema s koljenom, ali sada je sve u redu.

Jesi li, unatoč svemu, zadovoljna formom?

Zapravo sam zadovoljna, koliko je to moguće biti nakon ovakve ozljede. Veleslalom forma je dobra, jer sam, upravo radi vrste ozljede, najviše trenirala veleslalom i super G. Zapravo, ova dva mjeseca svaki dan sam bila na veleslalomu i tu se onda vide i rezultati. Veleslalom mi je krenuo i sada se je važno probiti, jer još uvijek imam visok startni broj. Isto tako će biti važna kvaliteta staza, hoće li one "držati". Što se tiče slaloma, tek sam krenula s treninzima, pa ćemo vidjeti. Obzirom na startne brojeve u slalomu očekujem da ću se uspjeti plasirati među prvih trideset. Prije same sezone i prije ozljede računalo se da mogu ući i među prvih petnaest. U tom smislu važna je prva trka slaloma i raspored.

Planiraš li neku novu taktiku vožnje? Hoće li tu biti promjena?

Radili smo ove godine dosta upravo na tome na koji način voziti. Jer, nije svejedno kako odvoziti trku. Koncentrirali smo se na brzinu i taktiku. Dakle, nije najvažnije spustiti se najljepše i bez greški, već čim brže. Sama ozljeda uvijek vam ostavlja neku vrstu blokade u glavi, pa je isto tako važno da mi i staza odgovara.

Jesi li zadovoljna trenerom i sadašnjim načinom rada?

Moja sadašnji trener i nije više tako novi, ali promjena je osjetna. Sviđa mi se način rada, jer nema tako puno ponavljanja, već se više traži kvaliteta. Isto tako, puno analiziramo snimke, uspoređujemo s drugima, a isprobavali smo i skije, gledali što nam više odgovara u tehničkom smislu i slično.

Ove sezone promijenila si skije. Kako je došlo do toga i jesi li zadovoljna promjenom?

Tvrtka Atomic ima i dvije partnerske francuske firme, među kojima je i Dynamic, koje se žele svojim skijama afirmirati u Svjetskom kupu. Došli su na ideju da uzmu mene i Anu za početak i da nam izrade skije na kojima bi se počelo voziti ove sezone, nešto novo. Ima puno dobrih skijaša koji voze na Atomic skijama, pa im tu više ne treba reklama, ali im treba nešto novo. Ove skije su za sada gotovo iste kao Atomic, ali idu pod drugim imenom, a bit će prepoznatljive po tome što će na njima pisati i naša osobna imena, za što im je bilo potrebno i odobrenje FIS-a i za sada sve ide dobro. Čak su skijaši, Miller i Palander, koji također skijaju na Atomicu, pitali zašto i oni ne mogu dobiti to isto. Najvažnije je ipak da su skije kvalitetne, tu nema razlike od dosadašnjih.

Razgovarao sam i s tvojim ocem općenito o reprezentaciji. Sada se puno radi individualno, a okupljate se tek na natjecanjima. Sviđa li ti se takav način rada?

Nama to nije novina. Mi već nekoliko godina tako radimo, a sada su nas počeli kopirati i drugi. Događalo se na skupnim treninzima da je ekipa jednostavno prevelika, pa treneri nisu mogli sve nas pokriti dovoljno kvalitetno. Tako smo se razdvojili i nama je to normalno. Ja imam svog trenera, mi imamo svoj plan treninga i to je potpuno u redu.

Što je s Janicom i ostatkom ekipe, u kakvoj su formi?

Mislim da je Janica opet jaka, bez obzira na povremene zdravstvene probleme koji ju još uvijek muče. Ona kad stane na skije, onda i skija. Ana je, hvala Bogu zdrava, isto kao i Matea. Kada smo se zadnji puta vidjele na treningu veleslaloma, bile su u dobroj formi. Slalom nismo trenirale zajedno, ali sam čula da je forma dobra.

Tko je favorit u Svjetskom kupu ove godine?

Teško je reći. Tu je Anja Paerson, Janica, Austrijanke, počevši od Hosp, Amerikanka Koznick i druge mlade skijašice.

Kada se ide u Ameriku?

U Ameriku se kreće 11. studenog, nakon toga slijedi Norveška, pa Austrija i vraćam se 12. prosinca. U Norveškoj se vozi Europa cup, a u Austriji je utrka Svjetskog kupa. U Norveškoj me čeka dobar startni broj u veleslalomu, što je ulog i za dalje. U Americi se voze tri utrke, dva slaloma i jedan veleslalom. Ne bojim se da ću izgubiti pozicije u slalomu, jer mi tu fali još samo hrabrosti. Očekujem dobre rezultate tih vožnji.

Treba li ti još uvijek dosta vremena za uhodavanje u natjecanjima?

Ja se nadam da to više ne stoji i da će se to ove godine promijeniti. To se pokazalo i na treninzima i to je napredak. Sada sam najbolje runde vozila već na početku, a prije je to bila tek šesta ili sedma vožnja. Ipak je sve to u glavi.

Jesi li riješila taj problem u glavi?

Mislim da jesam. Još uvijek osjećam posljedice ozljede i sada nema onog pritiska za rezultat. On će se pojaviti u siječnju, kad krenu europske utrke Svjetskog kupa i do kada će rame potpuno zacijeljeti. Onda više neće biti opravdanja. Sada se lakše s time nositi, a i Janica se vraća na staze. Ona odnese bar 30% tog mojeg tereta, uz nju je sve lakše. Znam da je, što se mojih vožnji tiče, sve na meni. Ja znam da mogu, a koliko ću i kako to dati, vidjet ćemo.

Ove sezone jedna od utrka Svjetskog kupa vozi se na Sljemenu. Jesi li takvo što očekivala?

Mi još uvijek nismo svjesni što nam znači utrka na Sljemenu. Otprilike znam kako će to izgledati, ali sve je to zapravo nevjerojatno. Mnogi u Svjetskom kupu pričaju o tome i pitaju nas o Zagrebu. Puno ih je vidjelo dočeke reprezentacije i zanima ih kako će sve izgledati, a mi ih uvjeravamo da će to biti ludnica kakvu još nisu vidjeli. Bit će jako puno ljudi, a vozit će se i noćni slalom. Bit će posebno, to je sigurno.

I tvoj otac, najprije kao tvoj prvi trener, a sada kao dio organizacijske ekipe sljemenske utrke Svjetskog kupa, sudjeluje u svemu što se događa u tvojoj karijeri. Osjećaju li se konačno i rezultati svih vaših odricanja i napora?

Svakako da se rezultati vide, a što se financijskog dijela tiče, jer nije sve samo u novcu, počelo nam se vraćati prije dvije godine s utrkama Svjetskog kupa. Jako mi je drago što i on može vidjeti rezultat svojeg rada, kroz moje sportske uspjehe u Svjetskom kupu i drugim natjecanjima. Priznanje mu je i ova organizacija trke na Sljemenu, a najveća nagrada će mu biti medalja oko mog vrata. Puno su se moji odricali, još i danas rade i daju za mene, pa ne znam kako se tako nešto uopće može vratiti, a kamoli u novcima.

Sljedeće godine je i Svjetsko prvenstvo. Što očekuješ?

Ne razmišljam previše o tome, jer to bi mi samo stvaralo određeni pritisak. Svjetsko prvenstvo je samo još jedna utrka i ako si jako dobar, onda postaneš i svjetski prvak. To je još jedna titula više. Točno je da je na tom natjecanju ograničen i smanjen broj natjecatelja, ali meni to ne znači puno, jer ja tek moram stići do te prve grupe. Do sada sam uvijek bila dobra na takvim natjecanjima, upravo stoga što nema pritiska, on je u tom slučaju na Janici. Šanse su na takvim natjecanjima dobre za sve. Tu je jedna vožnja, znaš da treba sve riskirati za dobru vožnju i to je s jedne strane lutrija; puno ispadanja, puno iznenađenja.

Imaš li vremena komunicirati s obožavateljima koji se javljaju na tvoje WEB stranice?

Tu imam puno problema, jer se uglavnom spava u apartmanima koji imaju jednu telefonsku liniju, a vrlo rijetko i priključak za internet. Zanimljivo je da se radi o zemljama kao što su Švicarska ili Austrija, gdje već dobro poznajemo prostor u kojem ćemo boraviti, ali se na tom polju ništa nije promijenilo unazad pet godina. Uz treninge i natjecanja imamo malo vremena tražiti internet po hotelima ili caffeima, što i nije baš jeftino, tako da se kad krene sezona ne mogu redovito javljati svima koji bi to željeli.

Privatni život, ljubav?

Sve po starom i sve dobro.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)