Krunoslav Markovinović, načelnik Općine Sveta Nedelja i saborski zastupnik
Najjača smo općina!
Krunoslav Markovinović rođen je 1945. godine u Virovitici, gdje pohađa osnovnu školu i završava gimnaziju. Odlazi na studij u Zagreb i nakon toga dobiva mjesto profesora matematike i fizike u područnoj školi Rakov Potok, koja i danas pripada Općini Sveta Nedelja. Supruga također dolazi raditi u istu školu kao profesorica engleskog i hrvatskog jezika. Imaju dva sina i jednu unuku.
- Kada i kako je počela vaša politička karijera?
- U politiku sam se uključio kad i svi, negdje na prijelazu iz 1989. na 1990. godinu. U to vrijeme su se počele osnivati stranke, a ovdje kod nas počelo je s HDZ-om. Svi smo nekako imali ista očekivanja, od čega je najvažnije bilo stvaranje samostalne države, što se i ostvarilo. I ranije sam već kao prosvjetni djelatnik sudjelovao u kojekakvim SIZ-ovima, USIZ-ima, a čak sam jedno vrijeme bio i predsjednik Vijeća davalaca usluga Grada Zagreba, tako se to nekako zvalo. Dakle, bio sam dosta angažiran u tom radu za bolji status prosvjetara, vanstranački, jer prije nikad nisam bio u nekoj stranci. U školi sam radio gotovo kompletnu organizaciju rada, raspored sati i sve ono što je trebalo kako bi jedna škola funkcionirala.
- Vi ste prvi načelnik Općine Sveta Nedelja od njezinog osnutka?
- Da, iako je općina s načelnicima postojala i do 1956. godine. Znači, bilo je načelnika i prije mene. Od 1993. godine ja sam prvi načelnik općine. Na izborima je HDZ dobio 10 od 16 vijećnika, pa sam između članova najbrojnije stranke ja izabran za načelnika. Bilo mi je dosta teško donijeti tu odluku i prihvatiti se toga, jer nitko od nas ni iz Vijeća, pa kasnije i iz Poglavarstva nikad nije bio zaposlen niti je radio u kakvoj općini. Prvo smo si postavili pitanje što je to općina.
- Koliko vas je kao čovjeka odredilo bavljenje politikom? Vrlo malo ljudi se nakon politike vraća u struku. Hoćete li i vi ostati u politici?
- Moram reći da je tada u Hrvatskoj jako puno mojih kolega prosvjetara izabrano za načelnike, gradonačelnike ili na slične funkcije i puno ih se nakon prvog mandata vratilo natrag u struku, jer je tada još postojala mogućnost da se vrate na svoje radno mjesto. Nakon toga je ta mogućnost otpala, a mnogima je draža bila sigurnost i egzistencija u prosvjeti, pa se više nisu htjeli baviti politikom, ukoliko načelničku ili gradonačelničku funkciju smatramo političkom. Kod nas je ovdje u općini i Poglavarstvu bila dobra ekipa i bilo je šteta zapravo prekinuti ono što smo dobro započeli. Uvijek ponavljam da je Sveta Nedelja bila zapušteno predgrađe između Samobora i Zagreba u koje se vrlo malo ulagalo, nije postojala infrastruktura, a i sami razvojni planovi su bili nejasni. Članovi Poglavarstva i cijela ekipa, naši mještani, nitko nije bio zadovoljan s načinom života i okruženjem, stoga su svi, bez obzira na stranku kojoj su pripadali, vrlo rado podmetnuli leđa da se takvo stanje promijeni.
- Promjene su više nego očite. Na koji način Sveta Nedelja privlači velik broj poduzetnika i ulagača, kakva je zemljišna i komunalna politika i općenito odnos prema njima?
- Kroz puno razgovora s privrednicima doznali smo što njih najviše muči. To su prije svega komunalije, odnosno infrastruktura, položaj, visoka cijena građevinske dozvole koju smo naslijedili od Grada Zagreba, a posebno su osjetljivi na naše ponašanje prema njima. Radilo se o čitavom nizu stvari koje su se dale promijeniti, pa smo onda i mi krenuli najprije sa snižavanjem cijene građevinskih dozvola, a kasnije i komunalnim doprinosima. Oko svakog zainteresiranog privrednika smo se puno trudili, puno smo razgovarali i nastojali pomoći koliko se moglo. Neki su kupili zemljišta bez pristupnih cesta, a mi smo preko ministarstava i drugih službi nastojali pomoći da se ti objekti izgrade. Išli smo na planove koje smo prilagođavali stvarnosti, jer smo, kao i mnogi drugi, zatekli dio objekata bez građevinske dozvole, neke firme na čudnim mjestima i slično. Negdje se industrijska i poslovna zona mogla proširiti, a negdje smo to širenje morali zaustaviti, jer smo htjeli napraviti općinu u kojoj se može ugodno živjeti, ali da i poslovni ljudi stvarno mogu normalno raditi i zapošljavati naše sugrađane, naravno i Samoborce. Naime, na našem području radi puno Samoboraca. Nadalje, kada je zakonodavac dao gradovima i općinama mogućnost uvođenja svih mogućih poreza, prireza i tako dalje, mi nismo uveli prirez, već smo uveli različite naknade za priključenje i moram reći da su one dosta skupe, ali spustili smo cijenu kubika, jer građevinska dozvola se obračunava u m3, tako da smo tu kubaturu obračunavali samo do 3 metra visine. Možete vidjeti da su gotovo sve izgrađene hale puno više. Nekim paralelnim proračunima i izračunima pokazalo se da je cijena građevinske dozvole kod nas tri, četiri ili čak pet puta jeftinija nego u susjednim gradovima. Zato privrednici rado kod nas grade, jer tu razliku u cijeni mogu uložiti u strojeve ili nešto drugo, početak proizvodnje.
- Jeste li zadovoljni društvenim standardom i što planirate na tom području u narednom razdoblju?
- Naša općina je jedna od najjačih, a najjača je i po tome što ima najviše stanovnika. Sa 17 tisuća stanovnika veća je možda i od dvije trećine gradova u Hrvatskoj, jer naši gradići su mali, puno ih je. Općina Sveta Nedelja ima veći broj stanovnika od otoka Raba ili Paga. Dakle, i potrebe su stanovnika velike. Imamo sreću da su u našoj neposrednoj blizini dva velika grada, Zagreb i Samobor, pa tako naši stanovnici mogu konzumirati sve, od kulture po kojoj je poznat Samobor, a još više mogu naći u Zagrebu.
Ono što smo zatekli 1993. bili su društveni domovi u raspadanju, nisu imali funkciju, u pojedinima su se još samo ponekad održavale svadbe, nije bilo KUD-ova, nije bilo veće sportske aktivnosti i mislim da smo tu napravili puno. Već samom izgradnjom trga u Svetoj Nedelji dobili smo jedan lijepi prostor gdje se može održavati čitav niz manifestacija. Ovaj trg je cijelo ljeto pun, jer to je bilo prvo zajedničko mjesto gdje su se naši stanovnici mogli okupljati. Općinu čini i 14 naselja, odnosno 10 sela, gdje su se ranije ljudi okupljali samo na proštenjima. Dalje smo krenuli, kao recimo '46. ili '48., na osnivanje kulturno – umjetničkih društava. Naš mladi vijećnik Miro Hriberski išao je od sela do sela i okupljao ljude koji su još znali stare tradicionalne pjesme i to je ispalo jako dobro. Danas imamo 6 KUD-ova kojima smo pomogli da se opreme, kupovali smo narodne nošnje, a i oni sami su jako puno toga učinili i pribavili za svoj rad. Mi tu pomažemo financijski, jer su na mjestima voditelja angažirani stručnjaci koji su izuzetno puno napravili. Na tom području krenuli smo od nule, a naši KUD-ovo nastupaju danas na svim relevantnim smotrama i manifestacijama u Hrvatskoj, da ne spominjem kako je prošlo gotovo 25 godina od kada se ugasio zadnji KUD. Bila je to preduga pauza. Evo, od nedavno imamo i sedmi KUD, Klub prijatelja u Brezju, znači postoji tendencija rasta. No, da bi svi oni mogli funkcionirati, morali smo urediti domove. Stalno smo u nekoj od izgradnji ili obnovi tih domova, zadnji je napravljen u Jagnjić Dolu. Zapravo smo napravili obrnuto od onoga što je radila većina gradova i općina početkom devedesetih kada se krenulo u iskorištavanje takvih zajedničkih prostora, pa su na kraju oni ili iznajmljeni ili prodani, a o devastaciji da ne govorim. Mi ih obnavljamo i nastojimo u svakom mjestu osigurati prostor gdje će se ljudi moći okupljati i to je jako dobro, jer to su ljudi koji mladima prenose naslijeđe i kulturu, tradiciju općenito. Zaista puno ulažemo. Izgrađeno je i sedam novih rukometnih igrališta, a obnovljena su i tri stara. Od bolnih točaka tu je sportska dvorana, jer postojeća dvorana koja je uz školu je premala za sve ono čime želimo privući mlade. Nova će se graditi u Bestovju privatnim kapitalom i sada je u fazi ishođenje lokacijske dozvole. Općina će sudjelovati u građenju osiguravanjem potrebne infrastrukture.
- U odnosu na česte promjene vlasti u Samoboru i probleme koji se samim time nameću, je li Sveta Nedelja u prednosti sa svojom dugogodišnjom istom upravom?
- Već je velika prednost grada ili općine ako jedna stranka ima većinu. To je izuzetna prednost kod donošenja odluka. Jer, dok sam u jednom mandatu bio predsjednik Vijeća općina Hrvatske, kontaktirao sam s brojnim općinama koje su imale puno problema upravo u tom segmentu. Gdjegod nije neka stranka u većini, bilo koja stranka i bez obzira tko je u vlasti, a tko u oporbi, nažalost, radi se vrlo, vrlo teško. Ukoliko se radi o koaliciji stranaka, tu je bezbroj želja, koalicijskih ucjena, kompromisa i često dolazi do raspada. Mi smo imali sreću da smo uvijek imali 2/3 vijećnika iste stranke, eto, ovo je već treći mandat. Imamo pomoć i ostalih stranaka, koje su ponekad i protiv, što je demokratski, ali možemo napraviti sve ono što odlučimo. Da li je to dobro ili nije, teško je reći i o tome se može razgovarati. Jasno, svi gledaju sa svog prozora i u trenutku kad im je riješeno sve pod njihovim prozorom, onda gledaju dalje, što je normalno.
- Kako mirite želje i interese građana s općim interesima? Recimo, problem groblja.
- Moram reći da ste sada spomenuli jedan problem kojem se posvećuje velika pažnja, blago rečeno. Ipak, smatram da se radi o jednoj maloj grupi ljudi koja je protiv izgradnje groblja i bori se svim sredstvima i na sve moguće načine. Od 17 tisuća stanovnika njih je oko tridesetak, pa su u tom brojčanom smislu gotovo beznačajni. Međutim, riječ je o stanovnicima koji žive u neposrednoj blizini groblja i ja ih razumijem, ali i dosad je groblje bilo tamo. Neki koji se bune čak i ne žive kraj ovog dograđenog dijela, a dio njih išao je tako daleko da su tužili državu Hrvatsku u Strasbourgu. Ne znam, tužili su nas svugdje osim, valjda, u Haag, izgubili su ogromne novce plaćajući odvjetnike. Sve što radimo, radimo u skladu sa zakonom, pa će tako i groblje biti napravljeno. Svaki centimetar otkupljenog zemljišta platili smo onoliko koliko su tražili i ovaj mjesec krećemo s ukopima. Sporan je još jedino dio od dvjestotinjak kvadratnih metara, vlasništvo našeg sugrađana, jer to je jedini normalan put iz starog dijela groblja na novi i tu ćemo, izgleda, morati ići na izvlaštenje, iako smo vlasniku nudili zamjensko zemljište uz doplatu, dakle sve što smo mogli. Gotovo svakodnevno nam zovu inspektore, no mi imamo konačnu građevinsku dozvolu koje se držimo i moramo početi s radom, jer je to i naša zakonska obaveza. Općina Sveta Nedelja je u svom najvećem dijelu smještena na pjeskovitom tlu, tu je i vodozaštitna zona, a na nekim mjestima nam vojska to nije dozvoljavala, pa se groblje ne može napraviti na nekoj drugoj lokaciji. Ovo groblje je već od 1995. godine u prostornom planu, a ista ta lokacija potvrđena je i u dva sljedeća prostorna plana.
- Na zadnjim parlamentarnim izborima izabrani ste i za saborskog zastupnika. Kakvi su dojmovi o radu i načinu funkcioniranja Sabora?
- I ranije, prije ovog svog mandata, pratio sam rad Sabora, pa sam djelomično bio upoznat s načinom rada. Sabor je, prema onome što možemo vidjeti kroz televizijske prijenose sjednica, jedna vrsta šou programa, jer neki zastupnici ne ponašaju se isto pred kamerama ili kada tog televizijskog prijenosa nema. Naime, oni najglasniji i najžešći takvi su samo pred kamerama, jer kad kamere odu i oni se pokupe, najčešće ih nema. Dakle, dobar dio tih nastupa, a i predloženih zakona čini mi se da je tu samo radi gledatelja. Ono što me je iznenadilo je činjenica da su prijenosi saborskih sjednica vrlo gledani. Ljudi prate, gledaju, zainteresirani su, pa bi i mi svi skupa trebali biti odgovorniji prema tom narodu koji očekuje da će Sabor donositi odluke koje će vjerojatno utjecati na kvalitetu njihovoh života. Tako bi i trebalo biti. Međutim, postoji pravilo, a konačno i zakon, po kojem svaki prijedlog mora proći proceduru i tu se događa to da, pogotovo one najmanje stranke, filaju Sabor s novim i novim zakonima. Evo, primjerice, LIBRA predlaže da se uopće ne služi vojska i da i šesnaestgodišnjaci imaju pravo glasa. Iako smo svjesni toga da se ovakvi zakoni ne prakticiraju nigdje u svijetu i da toga nema, mi smo ipak potrošili 6 sati na tu raspravu, a da su se najmanje od svega spominjali ti šesnaestgodišnjaci. Svaka stranka je hvalila svoju mladež i često se skreće daleko od teme. Teško je voditi takve sjednice, iako u konačnici, mukotrpan posao donošenja promjena i usklađivanja zakona prema Europskoj zajednici, sve ipak ide prema planu. Mi nismo zemlja koja nema zakone, ali tu se radi o različitim prijedlozima istog zakona koje treba razmotriti sa svih strana i sigurno je da ima dobrih ideja, a pitanje je koliko to košta. Većina dobrih ideja se ne može uklopiti u državni proračun. Svaki novi prijedlog zakona košta jako puno, a znamo u kakvom financijskom stanju nam je država i zato nema šanse da i neki dobri prijedlozi prođu.
- Pripremate li se za rasprave u Saboru ili se javljate onako, u hodu?
- Ponekad mi nešto padne na pamet i često se događa da me nešto potakne da se javim, dakle as hoc, u onom trenutku kad dođe. Ne treba šutjeti, jer onda ispada da su u pravu oni koji često pričaju i često se javljaju. Evo, reći ću, smeta me kad Čačić dođe za govornicu i priča o poštenju.
- S kime se najčešće družite u Saboru? Jeste li stekli nova prijateljstva?
- Najčešće ručam s gospodinom Paseckym kojeg znam već dugo godina i on je jedan od onih koje smo 1993. išli pitati što je to općina. Od ostalih zastupnika bliski su nam oni s područja naše županije, Sesvečan i Bošnjaković. To je ta četvorka. Inače, dobar sam s mnogim zastupnicima, bez obzira na stranku. Najčešće se nalazimo u kafiću na kavama, jer sjednice traju i po dvanaest sati, ali primijetio sam, što je zanimljivo, da tamo neki predstavnici stranaka uopće ne dolaze, SDP-ovci na primjer. Moram reći da su zastupnici HDZ-a, moram ih pohvaliti, svi redom dobri, nisu prepotentni, nemaju "putra na glavi", a nekima će trebati i malo vremena da se snađu. Tu se razlikujemo od profesionalnih političara. Ima još čitav niz ljudi koji su izronili u ministre, a kasnije su se vratili na "obična" zastupnička mjesta ili obrnuto.
- Jesu li, kao što narod često zna reći, svi "oni" isti, pogotovo kad se glasa o plaćama zastupnika
- Ne bih to uopće tako mogao reći. Ima saborskih zastupnika koji "nos drže vrlo visoko", kao što su Pecek, Tadić ili Antunović, koji ni ne pozdrave, ali većina ih je, rekli bismo, "normalna", šalimo se i družimo, iako znamo na kojim smo stranama. Čak ni oko plaća se ne slažemo svi. Nekada su zastupnici dobivali puno više kroz kojekakve odbore, dodatke i slično. Danas to više nije tako i smatram da naše plaće nisu pretjerano velike, ako pogledamo što mogu zaraditi menadžeri po bankama ili slično, a i troškovi su nam veći. Osobno ne osjećam u svojem budžetu više kuna nego kad sam radio u općini, jer sam tu za čas bio na poslu i nisam imao nekih većih troškova.
- Kako usklađujete ova dva odgovorna posla? Što kaže familija?
- Familija sigurno trpi, jer u posljednjih nekoliko tjedana, od kada traje zasjedanje Sabora, nema me i po tri dana doma. Ostatak vremena provodim u općini. Vikendima sam također često odsutan, bezbroj je poziva naših društava koja negdje gostuju i treba ih ići pogledati ili se pojaviti na kakvoj manifestaciji, a ne stignem više toliko kao kad sam radio samo u općini. Općina inače diše punim životom, puno ljudi dolazi ovdje i traže rješenje, znaju da kod nas mogu dobiti dobre uvjete, samo moram malo ljude odviknuti od toga da baš svi moraju razgovarati sa mnom. Imam ja i zamjenika i druge suradnike koji svi rade vrlo kvalitetno.
- Bliže se i lokalni izbori. Kako će se na rejting vaše stranke odraziti problemi koji se se pojavili i u Saboru: Haag, Savudrija i slični?
- Mislim da ova pitanja neće bitno utjecati na nas što se tiče lokalnih izbora. To se više odražava u velikim gradovima, gdje se onda pomiješa državno i lokalno i gdje su kandidati obično i političari. Ljudi u manjim gradovima i općinama sve više gledaju imena, prezimena, bolje poznaju stanje u lokalnoj sredini. Naravno da je uvijek teško stranci na vlasti, ali nadam se da će doći to vrijeme kada ljudima neće biti važno da li se vladajuća struktura mijenja ili ne, kada počnemo normalno živjeti, jer onda nećemo biti toliko ovisni o politici kao što smo sada.
- Što biste poručili Samoborcima i njegovom čelništvu povodom Dana Grada?
- Prije svega čestitke Gradu Samoboru koji je jedan od najstarijih gradova u Hrvatskoj. Želim da razvoj Samobora bude dobar, možda ne prevelik, kako ne bi izgubili svoj poznati identitet. Sveta Nedelja se mogla razvijati i formirati drugačije, ali Samobor je prekrasan stari hrvatski grad koji u toj gradnji ne smije izgubiti tu vrijednost. Želim svim stanovnicima da se u Samoboru uvijek ugodno osjećaju i kad prolaze kroz Svetu Nedelju da zastanu, jer smo stvarno dobri susjedi. Živimo u prekrasnom kraju za koji se nadam da će takav i ostati. Puno uspjeha!
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)