Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Razgovor: Darko Šimunec, predsjednik Samoborskog športskog saveza i glavni tajnik Hrvatskog karate saveza

U vrhu europskog karatea

Darko Šimunec istaknuti je sportski djelatnik, prvenstveno u području karatea, koji već gotovo 30 godina bilježi igračke i trenerske uspjehe. Osim što je kao profesionalac zaposlen u Hrvatskom karate savezu, također je i trener u Karate klubu Samobor – Anindol.

Profesionalni ste sportski djelatnik. No, recite nam nešto o vašoj sportskoj karijeri.

Sportom sam se oduvijek bavio, iako sam u početku promijenio priličan broj sportova. Bavio sam se u školi nogometom, košarkom, šahom, atletikom, stolnim tenisom, a 1978. godine sam krenuo u karate i tu sam sve dosada. Nadam se samo da u karateu neću umrijeti (smijeh).

Kada ste počeli razmišljati o trenerskom poslu? Je li ona bila prisutna još u igračkim danima?

Ne, kao igrač nisam slutio da ću sekasnije baviti trenerskim poslom. Igrom slučaja se dogodilo da sam već s 15 godina počeo voditi treninge s obzirom da se klub tada nalazio u nezavidnoj situaciji i bio praktički pred raspadom. U trenerske me vode postavio tada najutjecajniji čovjek u samoborskom karateu Josip Skok. Neću reći da sam mu zahvalan na tome, jer je trenerski posao sve samo ne zahvalan. No, činjenica je da me on uveo u trenerske, pa i tajničke vode, pa sam se silom prilika počeo baviti trenerskim poslom tako rano. Naravno, to je utjecalo na razvoj moje natjecateljske karijere i nije joj pogodovalo.

Jeste li od početka vezani uz samoborski karate i koliko ste zadovoljni postignutim dosada?

Da, u Samoboru sam od prvih dana svoje trenerske karijere. Zadovoljan sam postignutim i to zato što smo kvalitetnim radom stvorili preduvjete da u Samobor dolaze europske i svjetske medalje. Stoga, moram biti zadovoljan, iako uvijek ima prostora za napredak.

Karate klub Samobor – Anindol je četiri puta zaredom osvojio naslov prvaka države. U čemu vidite ključ tako velikog uspjeha?

Klub je zaista ostvario ogroman uspjeh osvojivši četiri uzastopna naslova prvaka države, iako postoji tendencija da uspjeh ponovimo i u narednih nekoliko godina. No, moram biti iskren i reći da domaće naslove ne smatramo prioritetom i to iz razloga što pri učestalom ponavljanju takvih uspjeha, oni postaju gotovo rutina. Naš primarni cilj je da se na međunarodnim natjecanjima postižu kvalitetni rezultati, odnosno osvajaju medalje, kako u pojedinačnoj, tako i u klupskoj konkurenciji. Kad se dođe do nivoa na kojem se osvajaju europske i svjetske medalje, tada to postaje pravi rezultat. Za takva je ostvarenja potrebno uložiti i značajna financijska sredstva, a koliko smo mi za to sposobni, to je sad drugo pitanje. Međutim, vrlo smo blizu medaljama u pojedinačnoj konkurenciji. Tu se pojavljuju kandidati koji su dovoljno kvalitetni da bi osvojili medalje. Primjerice, Maja Janković je već osvojila juniorsku medalju, a bila je peta na seniorskom europskom i svjetskom prvenstvu. Kod karataša treba izdvojiti Davora Mrzaka koji je bio korak do medalje na posljednjem svjetskom prvenstvu, a na zadnjem je europskom prvenstvu zajedno s Dariom Svetićem osvojio sedmo mjesto. Dakle, ti natjecatelji su na velikim međunarodnim natjecanjima bili vrlo blizu medalje, a uvjerenja sam da će ju na narednim natjecanjima i osvojiti.

S obzirom da ste u Hrvatskoj već dugo nepobjedivi, jesu li vaši protivnici nestrpljivi da vas konačno skinu s trona?

Naravno, protivnici su iznimno motivirani da nas pobijede i smijene s pozicije prvaka države. To je još jedan razlog zašto je teško ostati na čelnoj poziciji, pogotovo ako imamo na umu poznato sportsko pravilo koje kaže da je naslov mnogo teže obraniti nego ga osvojiti. No, mi smo također vrlo motivirani i ustrajni u želji da osvojeni naslov i obranimo. Stoga, nema nikakvih problema zato što smo, motivacijski gledano, uvjerljivo najjači.

Spomenuli ste Maju Janković u ženskoj, te Davora Mrzaka i Darija Svetića u muškoj konkurenciji. Oni su već afirmirani karataši. Ima li i u mlađim kategorijama dobrih karataša i koje biste od njih izdvojili kao najveće samoborske potencijale?

U mlađim je kategorijama mnogo potencijalnih karataša i najveće je pitanje hoće li klub moći pratiti tako široku kvalitetu. Ne bih želio pri nabrajanju nikoga zaboraviti, ali kad bih baš želio nekoga izdvojiti, bile bi to sestre Lenard koje, osim što su veliki talenti, su također i veliki radnici što je jedan od preduvjeta sportskog uspjeha. U muškoj bih konkurenciji izdvojio Tomislava Stolara, Harisa Kovačevića, Marka Lenarda... Tu je i čitav niz još mlađih odličnih karataša, ali ako krenemo u širinu, nabrajanje bi moglo potrajati. Uglavnom, u ovome trenutku imamo četrdesetak natjecatelja koji redovito idu na natjecanja, imamo također oko 130 članova. Međutim, mišljenja sam da se ne treba previše zamarati s rezultatima u mlađim kategorijama, zato što je te natjecatelje vrlo teško kasnije zadržati u smislu nastavka bavljenja poluprofesionalnim sportom.

Gdje trenutačno vidite hrvatski karate u konkurenciji s najjačim zemljama?

Objektivno gledano, hrvatski je karate u samom vrhu europskog, pa i svjetskog karatea, čemu svjedoči i naše treće mjesto u momčadskom dijelu natjecanja na zadnjem europskom prvenstvu. Pri ostvarenju tog rezultata, iz našeg je kluba u momčadi bio Davor Mrzak, a rezerva je bio Dario Svetić. S ekipom u tom istom sastavu osvojili smo odličan rezultat, što peto mjesto u svijetu svakako jest. To dovoljno govori da imamo jak karate. Gledajući Samoborce, iz naše prve momčadi neki su u reprezentaciji, neki vrlo blizu nje i to nam daje pravu spoznaju naše kvalitete koja nam omogućava da s pravom očekujemo dobar rezultat na europskom prvenstvu. Hoće li to biti medalja, to je uvijek teško prognozirati i obećati, ali plasman među osam najboljih klubova, svakako. Uostalom, to smo i ostvarili prije dvije godine.

Često ističete da je karate podcijenjen sport. Na koji ga način mislite popularizirati i što radite na tom planu?

Mislim da ćemo realno na državnoj razini teško moći postići puno bolji tretman nego što ga trenutačno imamo. Ako se prate sportske emisije u zadnje vrijeme, svjedoci smo da je na televiziji karate ipak malo bolje zastupljen nego prethodnih godina. Na lokalnim smo razinama vrlo zadovoljni, i to ne samo mi u Samoboru nego i klubovi u drugim gradovima. Karataši su vrlo često i najbolji sportaši u svojim gradovima i županijama. Dakle, Samobor u tom smislu nije izolirani primjer. Problem na višoj, odnosno nacionalnoj razini je u medijskoj uređivačkoj politici. Tu bih izdvojio Sportske novosti koje plasiraju isključivo nogomet. Mislim da je to pogrešno i da nije dobro za razvoj sporta u cjelini, ali se tu teško može bilo što promijeniti. To je praktički privatni list, a mi nemamo novaca i ne možemo se boriti s onima koji ga imaju napretek.

Kako ocjenjujete svoju ulogu unutar Samoborskoga športskog saveza?

Pa, bez obzira na to što trenutačno obnašam funkciju predsjednika Samoborskog športskog saveza, mislim da mi nitko zbog toga ne može predbaciti da je karate time nešto dobio. Čak naprotiv! U nekim situacijama gdje smo mogli konkurirati za neka dodatna sredstva, nismo se kandidirali i pisali zamolbe, samo zato da oržimo dobre odnose unutar Saveza. Što se tiče funkcioniranja samog Saveza, mislim da bi on mogao poslužiti kao primjer dobrog rada i savezima u drugim gradovima i županijama. Radi se dobro, iako uvijek može bolje, a naš je cilj da podignemo rad Saveza na što višu razinu. S obzirom na postignuto u posljednje dvije-tri godine, mislim da smo mnogo napredovali, posebno u organizacijskom dijelu.

Klub već neko vrijeme nosi i sponzorsko ime Anindol. Koliko je za klub važna ta suradnja i koliko ste zadovoljni s njom?

Radi se o tvrtki Anindol koju vode mladi i uspješni poslovni ljudi koji su krenuli od nule i znaju što znači raditi dobro i kvalitetno. Oni su prepoznali naš rad i perspektivu, te nam priskočili u pomoć, iako smo mi svjesni da im kroz naše ime i promociju ne pružamo onoliko koliko oni to zaslužuju. Riječ je prvenstveno o materijalnoj suradnji, pri čemu nam je tvrtka Anindol pomogla urediti prostorije i teretanu. U financijskom dijelu je obujam suradnje manji, ali je važno da pronalazimo zajedničke interese. S tom smo suradnjom vrlo zadovoljni, a ja im se i ovim putem zahvaljujem na strpljenju, uloženoj energiji i trudu. Ovdje bih spomenuo i web stranicu kluba (www.kksa.hr) koja je napravljena u obliku sponzorstva tvrtke Anindol, a koja je neophodna za dobro funkcioniranje jednog jakog sportskog kolektiva.

Koja su karate natjecanja aktualna u bližoj budućnosti i što na njima očekujete?

S obzirom da smo na vrhu po kvaliteti u Hrvatskoj, a visoko smo i u Europi, vrlo nam je interesantno Europsko prvenstvo u Moskvi koje se održava sredinom svibnja. Tamo očekujem da će naš trojac Janković, Mrzak, Svetić biti na visokom nivou i jurišati na medalje. Za to se natjecanje ozbiljno pripremamo i žestoko treniramo. Već ovaj vikend putujemo u Rotterdam, gdje sudjelujemo na Open Dutch, jednom od najjačih europskih i svjetskih turnira. Na njemu će nastupiti 30-ak država mahom iz zapadne Europe u kojoj je pretežno koncentrirana kvaliteta, pa ćemo tražiti dobre rezultate u vrlo jakoj konkurenciji.

Uz velik broj profesionalnih obveza, kako se tu uklapa privatni život? Pati li on i kako sve to usklađujete?

Kako to usklađujem? Iskreno, jako teško. Sve je više obveza i sve manje slobodnog vremena. Jako se često nalazim u situaciji da razmišljam o tome da nešto "prerežem" s obzirom da mi je obitelj vrlo važna.

Jesu li vaše ambicije vezane isključivo uz karate?

Ambicije su mi u svakom slučaju vezane uz karate, pogotovo s obzirom da sam profesionalac u sportu, odnosno glavni tajnik Hrvatskog karate saveza. Doduše, nije mi ultimativni cilj biti i dalje zaposlen u Karate savezu, zato što je to vrlo zahtjevan posao koji zahtijeva velika odricanja. Ne očekujem da ću dobiti previše od sporta kojim se bavim, ali me čini izuzetno sretnim i zadovoljnim kada sportaši koje treniram donose medalje s velikih natjecanja kao što je to bilo prošlih godina, a vjerujem da će u budućnosti biti i još bolje.

Zahvaljujem vam se na podršci i posebno pohvaljujem Samoborski glasnik koji je prvi krenuo s ambicioznim projektom izrade i održavanja web stranice. Smatram da je to vrh profesionalnog novinarstva, a činjenica je da i mnogi veći listovi u Hrvatskoj nemaju svoja web izdanja.

Mladen Sirovica

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)