Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivo Banac, predsjednik Liberalne stranke

Hrvatska ima zavidnu intelektualnu elitu!

Ivo Banac nedavno je izbaran za predsjednika Liberalne stranke. Ovaj profesor s američkog sveučilišta Yale i autor nezaobilazne knjige, ujedno i njegovog doktorata, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, bio je jedan od najžešćih kritičara prijašnje vlasti, ali i ove, u kojoj njegova stranka čini jednu od stranaka vladajuće koalicije. U Samoboru je gostovao na tribini i tom prilikom iznio svoja razmišljanja o stanju u Hrvatskoj i mogućim izlascima iz sadašnje krize, prvenstveno one političke.

Kako se čovjek vašeg ugleda i položaja, uspješne karijere u jednom drugom svijetu, a samim time i osiguranom materijalnom egzistencijom, odluči sve to zamijeniti za bavljenje politikom na našem politički trusnom području?

Mislim da se aspekt povratka, što se mene osobno tiče, previše naglašava. Ja sebe ne doživljavam kao u povratku, jer ja sam u povratku već vrlo dugo vremena i zapravo nekad imam osjećaj da nikad nisam ni otišao. Samo jedan mali primjer: jedna od ključnih godina hrvatske povijesti je sigurno '71. godina. Ljudi me pitaju kako sam s tom godinom emocionalno povezan. Odgovor je vrlo jednostavan zbog toga što sam od kolovoza '71. do listopada '72. godine u Zagrebu radio na svojoj doktorskoj disertaciji, tako da sam ja jedan od svjedoka tog vremena, a mnoge od ključnih ljudi iz tog vremena, uključujući i Gotovca, upoznao sam baš u to vrijeme. Međutim, do '90. godine znali smo pravila igre. I vi ste mogli biti politički angažirani na liberalnoj platformi u to vrijeme, jer, sjećat ćete se i toga, sintagma "truli liberalizam" imala je vrlo jasnu konotaciju u tom vremenu. Od '90. godine taj problem za mene ne postoji, ja sam bio doista vrlo angažiran u tom razdoblju tako da mi teško pada ova sintagma "povratak", jer, opet kažem, sebe doživljavam kao kontinuirano prisutnog u Hrvatskoj i to ne samo putem pisane riječi, nego također preko raznih zajedničkih akcija koje sam poduzimao u raznim udrugama civilnog društva i, dakako, u Liberalnoj stranci, čiji sam jedan od utemeljitelja i član njezinog prvog predsjedništva.

Moram dodati da sam ja i dosta nemiran duh i vjerojatno sam sklon ulaziti u neke rizike koje mnogi drugi zbog raznih razloga ne bi željeli preuzeti. To je također vjerojatno povezano i s jednom negativnošću, a to je velika vjera da stvari možete promijeniti. Nema nikakvih jamstava da ću u tome uspjeti. Međutim, sigurno neću uspjeti ako vas ne pridobijem na svoju stranu da bismo promijenili stil sadašnje hrvatske politike. Jer, mnogo toga što se govori s raznih političkih perspektiva je zapravo jedno te isto. Muljanje. A Hrvatskoj je potrebna jasnoća i želio bih upravo u tom segmentu doprinjeti.

Vrlo ste kritični prema velikim strankama, HDZ-u i SDP-u. Proteklih godina nagomilalo se mnogo problema, od presporog ulaska u europske integracije do loše privatizacije i stranih ulaganja. Tko je kriv?

Odgovorit ću baš na uzorku o ulaganjima na prigovor da sam nešto malo kritičniji prema HDZ-u i SDP-u. Pazite, ne ulažu države. Tvrtke ulažu. Ne ulažu zbog toga da bi sprovodile određene političke ciljeve, nego zbog toga što žele realizirati profit, žele da se njihov ulog oplodi. I to mogu napraviti samo pod stanovitim uvjetima, ako postoje jamstva da će njihova ulaganja biti pravno zaštićena. Prema tome, mora postojati jedan okvir. To je upravo onaj prostor gdje smo napravili vrlo malo u jednoj vrsti divljeg kapitalizma, ako se to uopće može nazivati kapitalizmom, devedesetih godina, a nedovoljno u ovom razdoblju poslije 3. siječnja 2000. Dodao bih još i ovo: upravo nefunkcioniranje i izolacija Hrvatske devedesetih godina, bez obzira na ratne uvjete koji u konačnici i nisu obilježavali drugu polovicu tog desetljeća, mi nismo mogli realizirati ta strana ulaganja iz još jednog razloga, zbog toga što smo bili vrlo izolirani. A kad jedna tvrtka ulaže u jednu granu proizvodnje to nikad ne radi, nemojte zaboraviti da mi imamo samo 4 milijuna stanovnika, samo za tu državu nego za širu regiju. Prema tome, ako jedna kompjutorska tvrtka otvori neko postrojenje u Mađarskoj, to pokriva i naše područje. Drugim riječima, najbolje vrijeme za velika ulaganja je bilo upravo početkom devedesetih godina. Sada je ta situacija dosta pokrivena i ne može se očekivati nekih bitnih pomaka. Drugim riječima, mi smo zadani stanovitim uvjetima, odnosno političkim preferencijama devedesetih godina. I to moramo uzeti u obzir. Ja nisam u mogućnosti potisnuti nikoga s političke scene, to mogu samo birači, ali imam pravo preporučiti što mislim da bi bilo bolje i što bi predstavljalo bolje rješenje. Dakako, kao stranački angažiran, preporučam svoju vlastitu stranku. Nije ni realno da bih preporučao neke opcije za koje smatram da su dosta doprinjele kriznom stanju. I o tome možemo razgovarati.

Koliko male stranke, uvjetno rečeno, mogu utjecati na političke promjene ukupno?

Ne možemo na sve utjecati i ne možemo neke stvari riješiti mimo lokalnih organizacija. Primjerice, mi nismo zadovoljni radom organizacije Liberalne stranke u Virovitici i poduzeli smo neke korake da bismo njihov neuspjeh sankcionirali. Činjenica jest da su tumačenja izbornih rezultata u Virovitici, koji su bili apsolutno pod dominacijom pobjede HDZ-a, nešto što stvara objektivnu prepreku i sadašnjoj vladajućoj koaliciji i općenito jednom proreformskom kursu. O tome smo razgovarali na koordinaciji, o tome sam razgovarao prekjučer s predsjednikom Mesićem. Nije dobro da se to dogodilo, jer, bez obzira na lokalne odnose koji su doveli do takvog rezultata, mnogi će to tumačiti kao općenito stanje duha i u Slavoniji i u Hrvatskoj općenito. E sada, ako je to tako, onda nas to doista nuka da pronađemo zajednička rješenja. Inače, nije točno da su sve članice koalicije jednako loše prošle, bilo je tu i nekih boljih rezultata, ali sve skupa to je jedna doista tužna priča. Mi se nadamo da će nas ona otrijezniti, posebno kod onih koji drže da su na neki način Bogom dani i da ne moraju razmišljati o koaliranju. Prema tome, radimo da poboljšamo svoju ponudu, radimo na svojim organizacijama da one budu učinkovitije, ali također razmišljamo o zajedničkim odgovornostima, samo, naravno, za gradnju mostova moraju postojati dvije strane i u tome zapravo jest cijeli problem.

Koliko je to važno i možete li to možda Vi, okupiti intelektualnu elitu na zajedničkom programu?

Ne znam jeste li primijetili intervju Zvonimira Berkovića u jučerašnjem Nacionalu. Berković, koji je sa mnom u dijalogu cijelu tu misao iznio i pragnantnije, on doista misli da je to nešto što ova stranka mora napraviti, a ja tvrdim da to može napraviti. Neposredno poslije mog izbora za predsjednika LS-a vodio sam čitav niz razgovora sa zbilja važnim predstavnicima našeg intelektualnog života u Zagrebu i drugim sredinama i imam jamstva sa strane čitavog niza pojedinaca da ćemo to i napraviti, ali ne na neki vulgaran, uskostranački način, jer to ne može funkcionirati na takvoj razini, nego stvaranjem raznih foruma gdje će ljudi koji ne žele biti stranački vezani moći doprinjeti boljem kursu naše politike upravo u ovom izuzetno važnom segmentu. Hrvatska ima zavidnu intelektualnu elitu. Ona je, međutim, dobrim dijelom potisnuta u devedesetim godinama zbog toga što je postojala hiperprodukcija zapravo jedne vrste službene inteligencije koja na nikakav način nije bila reprezentativna, tako da su kriteriji pomiješani. Ukoliko imate društveno priznanje onima koji to po objektivnim kriterijima ne zaslužuju, to znači da ćete cijelo jedno područje, cijelu jednu kulturu, u konačnici zagaditi. I to se nama dogodilo. Tako da mi moramo tražiti upravo putem autentičnih predstavnika našeg intelektualnog života rješenja za kriterije. Ja često koristim metaforu "močvara" upravo za taj nedostatak kriterija i to se stanje uvuklo u najelitnija zdanja hrvatske kulture na način da vi jednostavno više ne možete po nekim javnim percepcijama zaključiti tko je dobar politolog, a tko nije, tko je dobar pisac, a tko nije i tako dalje. Nama trebaju kriteriji i naša stranka je posve opredijeljena u traženju objektivnih kriterija koji potvrđuju ono što je doista valjano, ono što je zasluženo.

Kakav je samoborski model i što podrazumijevate pod liberalnim demokratskim centrom?

Kad govorim o Samoboru, mislim na činjenicu da LS surađuje s drugim strankama na izborima, a što se tiče liberalnog centra, ne isključujem Hrvatsku narodnu stranku, jer mislim da ona tamo po prirodi stvari i pripada. Naravno, to treba i detaljnije eleborirati. Kad kažemo liberalna demokracija i kad naglašavamo liberalni aspekt demokracije, naglašavamo zapravo pluralizam. Ona demokracija koja ne štiti idejne manjine u svakom smislu ne može biti liberalna. Jer, demokracija može biti i jedna vrsta nametanja jednoumlja. Na kraju krajeva, postojali su totalitarni režimi koji su se nazivali "nova demokracija" ili "narodna demokracija", a suština im je bila zapravo nametanje jednog rješenja. Kad kažemo liberalna demokracija mislimo o pluralizmu i zaštiti pluralizma i na tom programu čitav niz stranaka centra se može okupiti i može osmisliti jedan proeuropski program.

Kako procjenjujete razvoj Hrvatske u budućem razdoblju i može li Hrvatska ući u Europsku uniju prema planu 2007. godine?

Naravno, ne ovisi sve o nama. Hajdemo prvo govoriti o onome što ovisi o nama. Ono što mi moramo napraviti i zato je ova izborna godina toliko važna je dovesti na vlast, odnosno ostaviti na vlasti one stranke koje jamče upravo takav jedan proeuropski kurs, a to znači da jamče da će upravo u ovom roku koji ste vi spomenuli promijeniti stvari i u načinu razmišljanja, što ja doživljavam kao posebno važno, i u prihvaćanju svih onih preduvjeta koji su nužni za članstvo. Kad sve to napravimo, još uvijek nećemo biti sigurni da smo u Europskoj uniji, jer ostaje onaj drugi dio koji je nametnut samim odnosima u Uniji i općenitom međunarodnom situacijom. Pokušat ću to elaborirati. Nažalost, u Europi je kao rezultat krize oko moguće, sada izgleda čak i neizbježne, intervencije SAD-a u Iraku došlo do polarizacije, tako da je perspektiva širenja Europske unije zbog suparništava koji su postali očiti u Europskoj uniji, došlo je do vrlo teških riječi, možda čak i nekih primisli o tome kako da se utjecaj novih članova iz ovog dijela Europe ospori, a možda čak i zaustavi. To naravno nije dobro, to nas bitno ograničava i to je jedna velika prepreka. Međutim, ja ipak još uvijek imam veliku vjeru da će članice Europske unije naći neki zajednički jezik i da neće dopustiti da se razne vanjskopolitičke opcije do te mjere razigraju kako bi dovele u pitanje njihovo jedinstvo. No, postoji i jedan drugi krug, izvaneuropski krug, širi od onih zemalja koje po naravi stvari pripadaju u proces europskih integracija, a to je pitanje općenitog mira u svijetu. Ja mislim da živimo u vrlo kriznim vremenima, da je iračka kriza prilično poremetila odnose u svijetu i da ima perspektivu čak i mnogo gorih učinaka. Ja ne mislim da će irački režim, kad dođe do intervencije, uspjeti na neki ozbiljan način oduprijeti se intervenciji. Mislim da to ne može dugo trajati, međutim, nije riječ o tome, nego o posljedicama intervencije koja se odvija bez nekog političkog programa i za Irak i za cijelu regiju i koja nužno dovodi do suprotstavljanja u mnogim zemljama koje su vođene od lidera koji ne pripadaju jednom pluralističkom krugu i koji stvaraju uvjete još dublje međunarodne ekonomske krize. Prebroditi takve probleme nije lako i bojim se da će zato ovo krizno stanje poremetiti odnose u svijetu i izazvati čitav niz posljedica. Evo, danas sam na samoborskom radiju spomenuo, na upit o učincima nečeg što je nama ovdje neposredno, a to je atentat protiv Zorana Đinđića u Srbiji, jedan mali detalj koji vam govori kako percepcija o stanju u jednoj sredini koja je za nas bitno različita utječe na percepciju o nama. Rečeno mi je da je Ministarstvo vanjskih poslova danas dobilo upit od jedne međunarodne novinske agencije kako se u Hrvatskoj doživljava atentat na njenog premijera. Drugim riječima, ovi koji postavljaju to pitanje ne razlikuju Hrvatsku od Srbije. Vi se možete smijati na to i reći da je takvo neznanje zbilja nevjerojatno, ali to neznanje utječe na percepciju, tako da ono što se dogodilo kod njih ima nužno posljedice kod nas. Jer, neznanje je politička činjenica, vidimo kako se krize prelijevaju u takvim situacijama i stvaraju vrlo nezdrave odnose s posljedicama za sve one koji su na putu tog kriznog proboja.

Obzirom da se u Samoboru čeka izbor novog gradonačelnika, s kime je sve Liberalna stranka spremna tu koalirati?

Odgovorit ću na nacionalnom uzorku, a kolege iz Samobora bolje poznaju vašu situaciju, pa će i oni dati svoje mišljenje. Mi možemo koalirati i nemamo nikakvog problema u koaliranju sa srodnim ili sličnim strankama. To znači da možemo koalirati s HNS-om, s LIBROM, SDP-om, s HSS-om, ali ja bih rekao da ne možemo koalirati s HDZ-om. Mislim da tu postoji jedna bitna prepreka, mislim da sam ju elaborirao, i sa sličnim što je još desnije od HDZ-a. Ima i neka granica što se ljevice tiče, ali riječ je o strankama koje nisu relevantne, pa to nije niti bitno. Međutim, ovaj okvir centra, koji uključuje neke dijelove lijevog centra, meni nije posve jasno, moram reći, što je SDP. Nije mi jasno jer tu ima posve kontradiktornih signala. Taj okvir je operativan, što ne znači da je nužan, jer bit će raznih kombinacija koje odgovaraju raznim sredinama. Događaju vam se čudne stvari. Evo, dat ću vam jedan primjer. Ja sam, naravno, pokušao oneraspoložiti ljude koji su mi to spomenuli iz jednog našeg slavonskog grada gdje izbori predstoje. Jedan od vodećih ljudi u ogranku kaže mi: ali, pazite, ovdje su HDZ-ovci jedina poštena stranka! Svi ovi drugi koje vi spominjete kao moguće partnere, to je sve korumpirano na nevjerojatan način. Moj odgovor njemu je bio da mi je to žao čuti, jer bi meni bilo drago da su ovi naši partneri potpuno lišeni bilo kakve primisli o korupciji. Ja ne sumnjam da može biti savršeno poštenih HDZ-ovaca, ali recite mi, kakvi bi bili učinci za naš program na nacionalnoj razini kada biste vi iz vaših lokalnih razloga podlegli jednoj takvoj kombinaciji. Ako već morate nešto zajedno s njima raditi, radite to na takav način da to nije formalizirano kao koalicija. Mislim da ima takvih situacija gdje morate vrlo dobro razmisliti o posljedicama, morate vrlo dobro uzimati u obzir opću nacionalnu situaciju, gdje morate biti odgovorni u konačnici, a u isto vrijeme učiniti sve što je najbolje za vašu vlastitu sredinu.

Kako poboljšati ekonomsku situaciju, koja je preduvjet općeg razvoja, i ujedno stati na kraj kriminalu?

Moguće je otkriti sve te dubinske veze i kanale koji su zapravo kriminalnog karaktera. Moguće je to istražiti i to dovesti do kraja. To je ne samo moguće, nego i relativno jednostavno. Nedostaje samo politička volja. Ima čitav niz takvih slučajeva gdje se zna, ali se ne radi. Ne može biti da čitav niz afera iz onog vremena prođe nezapaženo, pa vam onda ljudi iz HDZ-a kažu kako ništa od toga nije sudski kažnjeno, pa prema tome tu nema nikakvih objektivnih razloga vjerovati da se nešto lošega dogodilo. E, to su učinci nedostatka političke volje. Vi ćete se sjećeti kako je još pri kraju HDZ-ove ere često vrlo tendenciozno korištena riječ revanš, zapravo da će se reformne snage poslije izbora revanšizmom negativno, zapravo na jedan nedopustiv način, odnositi prema nosiocima prethodne vlasti. Revanšizam nije kada upotrebljavate instrumente pravne države. Mi jednostavno nismo to radili, tako da smo legitimirali mnoge stvari koje su jednostavno neprihvatljive. Ukoliko nisu zastarjele kao pravni predmeti, mi to moramo otvoriti. To je ključna tema od koje građanstvo očekuje neka pozitivna rješenja.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)