razgovor: KREŠIMIR PETROKOV, predsjednik Odbora za financije Gradskog vijeća Grada Samobora
Bedeničić bi prodao ono što je badava dobio!
Predsjednik ste Odbora za financije u Gradskom vijeću. Obzirom na udio Grada u poduzeću SEZNA d.o.o (14%), molim vas da nam kažete nešto o poslovanju tog poduzeća.
Ukratko, privatizacijom svojih medija, Samoborskih novina i Radio Samobora, Grad Samobor je materijalno oštećen i to na tipičan način kako se radilo devedesetih godina, poznat i na većim primjerima, kao što je Slobodna Dalmacija i drugi. Od apsolutnog vlasništva bivšeg Informativnog centra, čije su same nekretnine i oprema Radio Samobora procijenjene na najmanje 250.000 DEM, Gradu je privatizacijom njegov udio sveden na 14% udjela u novom privatnom poduzeću SEZNA d.o.o., koje je bivši Informativni centar, manje-više papirnato, kupilo.
Teško se može osporiti da je tome iznutra kumovala posebna vrsta kadrova u informiranju naslijeđena iz socijalizma, novinskog usmjerenja tzv. diplomiranih politologa, jer su novinari u socijalizmu bili politički radnici koji su prakticirali novinarstvo uglavnom iz direktorskih fotelja. Uz dugogodišnje iskustvo u kooperativnosti prema vlasti (čitaj: slugansko nuđenje manipulacija javnosti za sinekure i privilegije) i izrugivanje svakom ideološkom usmjerenju; Samobor je, na primjer, u zadnjih deset godina imao 3 promjene vlasti, a u 2000. i četvrtu, a ista garnitura u medijima opsluživala je sve tri garniture vlasti. Čak i ista osoba; do 1990. član komiteta SKJ, pa medijska perjanica HSLS-HNS od 1994., pa desna ruka Bedeničićevog HDZ-a od 1996. do Vladinog povjerenika i izvanrednih izbora 2001. Govoreći otvoreno: gđa D.Koller, sve do danas direktorica i glavna urednica.
Ortački ugovori kod Ankice Hukelj
Kroz sve te godine izdašno novčano podmazivanje bila je nagrada za, blago rečeno, nekritičko informiranje javnosti. Do 2000. godine dotacija za informiranje bila je iz budžeta Grada 200.000-250.000 DEM godišnje. Toliko je bilo izdvajano za pronošenje socijalističkog samoupravljanja, a nastavilo se to i u razdoblju HDZ-a od 1996. do 2001., s time da je raniji društveni status i vlasništvo samoborskih medija, radija i novina, vrhunskom kooperativnošću dosadašnje novinarske direktorice poslije privatizirano i preneseno u vlasništvo nikog drugog nego gradonačelnika, po zlu u medijima poznatog iz afere Stojedinice, Ivana Bedeničića. To je učinjeno da se zaobiđe zakon najprije tako da se tajnim ugovorima o ortakluku kod, isto tako glasovite, javne bilježnice Ankice Hukelj, a kasnije i javno uz izjavu Ivana Bedeničića da su mu za dugove prijatelji vratili Radio i Samoborske novine.
Novinari su na specifičan način bili "stimulirani" od strane tadašnje vlasti...
Nakon smjene HDZ-a 2001. u Poglavarstvu koalicije zateknuto je stanje da je i dalje bilo cca 200.000 DEM godišnje trošeno na Radio Samobor i Samoborske novine, ali ne više kao dotacija, nego kroz participaciju za izdavanje, za oglase, čak i direktnim fakturiranjem za "izvještavanje o radu organa vlasti", što je nonsens, a ovo je posebno kvartalno koštalo 30.000 kuna. Gospoda novinari se nisu sramili fakturirati i na papiru ostaviti dokaz da su oni izvještavanje o radu vlasti naplaćivali toj istoj vlasti.
To smo pokušali smjesta ukinuti kad je koalicija preuzela vlast, ali to čak ni onda nije bilo moguće, jer su i tada ugovori vrijedili još gotovo godinu dana. Tako da su i u prvoj godini nakon smjene vlasti HDZ-a, kad je gradonačelnik već bio g.Filipec, još uvijek Radio Samobor i Samoborske novine ukupno dobili, koliko se sjećam, 269.000 kuna.
Grad, koji također ima udio u vlasništvu, nikad nije prihodovao i dividende. Poslovanje je tako namješteno da je zapravo na nuli. Kako to objašnjavate?
To je dosta jednostavno objasniti. Grad Samobor ima 14%, bivša Općina Sveta Nedelja ima 6%, međutim g.Bedeničić i njegov šogor imaju točno složeno 53% vlasništva. I svi drugi se mogu postaviti na glavu kada se donose odluke, jednostavno su preglasani. Što se tiče troškova, oni su namješteni tako da nikakvih dividendi nije ni bilo. U zadnjih 5 godina poduzeće nikad nikomu nije dalo ništa, osim što je g.Bedeničić prošle godine, kad je ostao bez gradonačelničke fotelje, primao više od 3.000 kuna mjesečno temeljem nekih ugovora koji su, praktički namješteni, slovili za komercijalno savjetovanje. Nitko drugi od ostalih dioničara nije ništa dobio.
Kad su prijatelji "dužni"
Koliko je istinit podatak da Bedeničić želi prodati svoj udio i da ga je ponudio Gradu?
To je sto posto istinit podatak, čak postoji dokument koji je on poslao svim suvlasnicima u kojem nudi svoj dio na prodaju. Prodaja je uvjetovana kupnjom cijelog kontrolnog paketa od 53% za 100.000 DEM. Opravdavao se da to čini radi napada na njega kroz sredstva informiranja i da ne želi više škoditi tom poduzeću, pa bi svoj udio prodao. Međutim, iz dokumenata koje je priložio, a koji su prilično nejasni, on nikada nije uložio svoje novce u to poduzeće. Stekao ga je "dugovima prijatelja" (vidi Večernji list 6.9.2000).
Prijašnje Poglavarstvo pokrenulo je postupak za oduzimanje koncesije Radio Samoboru i to s vrlo snažnim argumentima. Procjena vrijednosti Informativnog centra prije nego što ga je kupila SEZNA je napravljena po vještaku koji ju je procijenio, naravno, vrlo nisko. Tu je, međutim, nastupila zastara i tu se više ništa ne može učiniti na Trgovačkom sudu. Ali, istovremeno dok je Bedeničić bio potpisnik na računu i tihi vlasnik SEZNE, oduzeo je koncesiju Informativnom centru uz pomoć svog članstva u Vijeću za telekomunikacije i prenio je svom poduzeću SEZNA.
U slučaju da Vijeće za telekomunikacije oduzme koncesiju SEZNI, postoji li alternativa, odnosno netko drugi tko bi se za nju natjecao?
Naravno da postoji. Grad Samobor je spreman ponovno se natjecati za koncesiju, s time da mora proći isti put i osnovati novo poduzeće koje će se natjecati za tu koncesiju. Međutim, jednostavniji je put, što možda ne bi trebalo ni reći, da se otkupi taj udio u SEZNI, no po toj cijeni je to iluzorno, nemoralno i štetno za interese Grada.
Ivica Horvat
Kadrovska kombinatorika u SEZNI
Boris Lacković novi - stari direktor?!
Po svemu sudeći, u poduzeću SEZNA dolazi do promjena. Boris lacković, prvi direktor tog poduzeća, još iz vremena kad se poslovalo samo s "telefonom i jednom stolicom", trebao bi ponovno biti imenovan njenim direktorom.
Podsjetimo se da je Lacković bio jedan od viđenijih članova HDZ-a i bliski suradnik Ivice Bedeničića. Svojevremeno je obnašao dužnost pročelnika Upravnog odjela za društvene djelatnosti, s kojeg je mjesta smijenjen nakon izvanrednih izbora 2000. godine.
Kako je nesnošljivost između njega i urednice Samoborskih novina i Radija Samobor općepoznata, to neće biti samo obično imenovanje "novog direktora", već će imati, ako do njega dođe, a po svemu sudeći hoće, i dublje, političke implikacije.
Jer, SEZNA nije samo obično novinsko izdavačko poduzeće i radijski koncesionar, već i čvrsta hadezeovska utvrda, jedan od temelja mogućeg novog uspona samoborskog HDZ-a i njegovog dolaska na vlast.
No, većinski vlasnici, Bedeničić i "šogori" neće se samo tako odreći profesionalnih novinarskih usluga Diane Koller. Svojim je dosadašnjim radom dokazala da u nju u svakom trenutku mogu imati neograničeno povjerenje.
Stjepan Stanić
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)