22.09.2011.

Stambena bi izgradnja trebala pratiti gospodarski razvoj

Stihija i nered u gradnji

Ne bih htio nikome "soliti" pamet, ali jednostavno neke stvari u našem gradu navode me da se javno osvrnem na neka, ne samo meni, nelogična, čak štetna događanja. Radi se o izgradnji u našem gradu.

Svojevremeno sam predlagao da se izradi plan sadašnje i planirane prometne mreže na temelju planiranih prometnih opterećenja, s prijedlogom oblikovanja priključaka i križanja tih prometnica prema očekivanom opterećenju, te da se unutar tako dobivenih blokova planiraju budući sadržaji. Nažalost, to nije bilo prihvaćeno, a prišlo se izgradnji pojedinih naselja, više stihijski, bez nekog reda, razbacanih, već prema tome kako su investitori formirali građevinske parcele, što naveliko opterećuje ukupnu gradsku infrastrukturu – od potrebe za izgradnjom osnovnih društvenih objekata do održavanja komunalnog reda.

I tu sam bio kritičan. Smatrao sam da stambena izgradnja treba pratiti gospodarski razvoj, a ne da grad, koji ima bogatu gospodarsku, društvenu, turističku i izletničku tradiciju pretvaramo u spavaonicu. U više sam navrata navodio kako mnogi stanovnici Zagreba dolaze, posebno odlaskom u mirovinu. Ostavljaju svoje stanove djeci i doseljavaju se u naš grad, želeći živjeti u prirodi, u miru obiteljske kuće s okućnicom, a ne u naselju višestambenih objekata. Sada imamo poluprazna nova naselja, a, što je po mom mišljenju najgore za naš grad, višestambeni objekti grade se i na padinama našega grada, koje su prema prostornim planovima predviđene za obiteljsku izgradnju.

Slično je i s izgradnjom prometnica. S obzirom da nije izrađen plan mreže prometnica i da nema podataka o prometnim opterećenjima postojećih cesta, a kamoli predviđeno opterećenje budućih, grade se pojedine prometnice, posebno u novim naseljima, ne vodeći računa kakve će biti potrebe za deset ili više godina. Tako je nastao čitav niz uskih, bez izgrađenih nogostupa, ulica. Konkretno, na Gizniku, ulice su i dalje dvosmjerne, iako se dva vozila teško mimoilaze. Po jednoj takvoj čak prometuje autobus za Cerje i Kotare, također dvosmjerno.

A priključci? Očito se ne grade prema stvarnim prometnim opterećenjima, standardima i potrebama, već po nečijim željama, kao da svi mi građani ovoga grada ne ulažemo novčana sredstva i u taj dio infrastrukture. Tako je nastao rotor na Wirgesovoj ulici, između autobusnog kolodvora i Lidla, koji je svojom ekscentričnom lokacijom u prometnom smislu problematičan. U svijetu se grade i tako ekscentrično locirani rotori, kod prostornog ograničenja. Ali, tada se os ekscentrične prometnice na prilazu rotora rekonstruira tako da se osi svih prometnica sijeku u centru rotora. I još nešto. Rotori se ne grade na prometnicama radi dobivanja prednosti jednog (slabo) opterećenog kraka, već kod približno jednakog opterećenja svih prilaznih krakova, kada ukupni promet prelazi u vršnom satu 300 do 600 vozila, odnosno dnevno do 6000 prolaza vozila u rotoru, što se neće ostvariti u ovom slučaju u bliskoj budućnosti.

Slično je i s rotorom u izgradnji, u Mirnovečkoj ulici. Zaista nikada neće biti približno jednako prometno opterećenje Mirnovečke ulice te priključka u rotoru iz smjera bivše vojarne ili Ulice Ise velikanovića, koja bi po svojoj širini, izgrađenosti i prometu na njoj trebala biti jednosmjerna. Osim toga, od tog rotora u izgradnji do priključka Mirnovečke ulice na Svetonedeljsku ulicu postoje priključci ulica Tina Ujevića, Vladimira Nazora, Milana Langa i Ivana Perkovca pa eventualna vozila koja bi se iz smjera vojarne priključivala u budućem rotoru, na tom potezu će nailaziti na te priključke. Zato bi bilo bolje da se razmišljalo o priključivanju te ulice na ulicu Ivana Gundulića, odnosno kasnije na obilaznicu grada, a priključak na Mirnovečku izvesti kao što su i ostali navedeni priključci i križanja.

Branko Adamek

Napiši pismo

Stihija i nered u gradnji

Arhiva 2011

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002