02.03.2002.

Predstavio se Igor Vujica, čitatelj iz Nizozemske

Ukratko o meni

Ja se ispričavam što se nisam predstavio!

Pa eto ukratko o meni.

Prije nego što sam napusto Samobor i otišao u Hoalndiju bi sam jedan od vjernih članova FAGEP-a (Filmske autorske grupe ENTHUSIA PLANCK).Tamo sam išao na raznorazne tečajeve fotografije, kompjotera, sitotiska i mnogo drugih stvari koje su se tamo mogao naučiti.

Pred kraj mog boravka u Samoboru bavio sam se aktivno snimanjem (video kamerom) i jednostavnijom montažom.

Da ne zaboravim, ja sam 18 godina živio i odrastao u Samoboru.

Dan danas imam familiju u Samoboru, mnoštvo prijatelja koji se još uvijek bave audiovizuelnom tehnikom, koja je i moje zanimanje. Sada ovdje u Holandiji radim sa sistemima za digitalno montiranje filmova (nonlinar, snimanje, reklame i.t.d.

Zadnja specifikacija u mom poslu bila je Videoconference, ili skuplji i bolji nacin webcema. Sistem se sastoji od 3 ISDN linije putem kojih možeš raditi sastanke s cijelim svijetom sa dobrom kvalitetom slike i zvuka. Aparati koji se koriste su isključivo Polycom ili Picturtel (profesionalno). Uz mogucnost da vidiš ljude preko cijelog svijeta, možeš također priključiti i laptop i poslati raznorazne dokumente na drugi kraj svijeta.

To je sto se tiče onog čime se ovog trenutka bavim, plus da dajem savjete u vezi takvih tehnika i pomoć na Internetu, ako neko naleti na neki problem. Trenutačna veza sa Samoborom je Inetrnet, jednom godišnje dolazak u Samobor na kratko, ako i to uspijem onda sam sretan. Tada se većinom nađem s prijateljima pa pričamo o razlikama u načinu života ovdje kod mene i u Samoboru, a ako je moguće pomažemo jedni drugima.

Mislim da nemam više mjesta za pisati pa da skratim, do sljedećeg puta i pozdrav čitateljima i uredniku.

Vaš vjerni čitatelj Igor Vujica

Igore, drago mi je da si i ti prošao "školu" u FAGEP Enthusia Planck, budući da sam i ja u podrumu Doma umirovljenika proveo dosta vremena. Osim toga, naš list (pogotovo u tiskanom izdanju) u značajnoj mjeri surađuje s članovima te grupe, na obostrano zadovoljstvo i korist.

Puno pozdrava i javi se kad god želiš.

Urednik

02.03.2002.

Alternativni fašnik

I dok je fašnički Samobor uživao na svom centralnom Trgu kralja Tomislava, skutreni između bivšeg Doma zdravlja, postolara i zgarišta sindikata, mladež za koju sam kasnije čula da pripada Samoborskoj Edukativnoj Kulturnoj Sceni, izgradila je svoje selo. Lokacija kod Samoborskog muzeja bila je, navodno, previše ozloglašena, pa se odlučilo da "pitomiju" mladež usmjere prema gradskom parkiću za djecu. Odrasli s djecom tih su dana tražili klackalice, ljuljačke i tobogane, ali su naišli na nešto što je za većinu bilo oličenje lošeg ukusa i nepotrebnog svaštarenja u blatu ovog balkanskog prostora.

Sladokusci su tih fašničkih dana razgledavali posljednju večeru, skulpture i prostorije sela, a znatiželjnici zavirili i u šator. Na "galgama" se klatio mali Fašnik - "Fačuk", pokazivao da mladost u nastojanju da bude kreativna, domišljata i šarmantna nema granica. Živo i duhovito, ali nenametljivo, mlada je družba predvođena tajnikom FAGEP-a Hrvojem Horvatom i tajnikom S.E.K.S.-e Nikolom Kovačem pokazala i dokazala da svojom lucidnom parodijom uspješno parira uz 176-godišnju tradiciju samoborskog Fašnika, te stremi prema pustolovinama duha.

Britka i duhovita scenografija sela šarmantna je kritika malograđanštine i želja za jednim ljepšim i boljim svijetom. Doza sarkazma i ironije dopuštena mladima tek pomalo dovodi u pitanje klasičnu manipulaciju ljudima, ali se i ona gubi u fašničkom svaštarenju Grada.

I kada se i posljednji komadić sela preseli u podrumske prostorije FAGEP-a, a scenski puzzle usredotoči na malog, 50 cm visokog fačuka - pajnkrta - praščića, u pepelu će se iščitavati nove nade naše mladosti koja je rasla pod sirenama Domovinskog rata, u podrumima i skloništima učila, ispraćala i dočekivala ratnike s ratišta.

Što ćemo im reći dan nakon toga kada nas pitaju za zaposlenje, pomoć u školovanju i isprose kunu za kavu? Hoćemo li im zamjeriti kada se na zgarištu domovinskih i ljudskih iluzija ranjene Hrvatske okupe u nadi da će im zajedno biti bolje? Hoćemo li među njima vidjeti samo "luzersku" generaciju koju je teško razumjeti i bolje je se kloniti ili ćemo prepoznati među njima i svoju djecu i sebe prije puno, puno godina kada su bila neka druga, bolja vremena?

I, na kraju, hoćemo li biti dovoljno strpljivi da ih saslušamo i da ih pokušamo razumjeti i pomoći im da bi i oni jednog dana pomogli nama?

Nakon svega - srdačne čestitke svima koji su sudjelovali u gradnji ovogodišnjeg "sela", kao i svim "seljacima" koji su pomogli njegovu izgradnju.

Mladost kojoj su "stare stvari" povjerene pokazala je da ih zna primiti, sačuvati i pospremiti. Dokazali su da se u želji za kvalitetnijim životom ne izruguju postojećim vrijednostima, već na temelju stvarnosti suvremenog potrošačkog društva stvaraju svoj svijet i svoje vrijednosti koje su sve prije nego materijalističke. Njih ne zanima prestiž, kompetencija, novac, hedonizam ni moć, streme moralnim vrijednostima i uživaju u zajedništvu.

Nemojte im zamjeriti što ukazuju na moralnu krizu, jer su dovoljno jaki da ju prebrode. Nemojte među njima koji se tako hrabro izražavaju tražiti nesigurne, nesretne ili izgubljene.

Šteta je samo da ih moramo tražiti u mraku penzionerskog podruma. Nisu li nakon prelaznog pokala - galgi zaslužili da im nađemo bolje prostorije i omogućimo nove kreacije britkog i maštovitog duha mladosti!

S.I.P.-ica

(ime i prezime poznati uredništvu)

Napiši pismo

Ukratko o meni

Alternativni fašnik

Arhiva 2002

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003