Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Čehovljev Višnjik, posljednja ovogodišnja premijera u HNK

Tragični tonovi i komične posljedice

Posljednja ovosezonska dramska premijera u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu ponovno, nakon četrdeset godina je na sceni oživjela Višnjik, ruskog pisca i dramatičara Antona Pavloviča Čehova, u režiji slovenskog redatelja Vite Taufera. Višnjik je posljednja Čehovljeva drama, jedan od njegovih najpoznatijih i najigranijih komada, ali vrlo rijetko uprizorena u Hrvatskoj. Isčekivanja što će donijeti ovo postavljenje na scenu je time bilo još veće.

Antun Pavlović Čehov je u podnaslovu Višnjika stavio komedija, ali drama u suštini skriva mnogo dublje poruke i promišljanja.

- Zbog toga su situacije u kojima zatječemo Čehovljeve likove mješavina tragičnih tonova i komičnih posljedica – naglašava Sanja Ivić u svom osvrtu na Čehovljevo djelo.

Nakon praizvedbe u Moskvi, na Čehovljev rođendan 17. siječnja 1904. godine, u režiji njegovog dugogodišnjeg suradnika Kostantina Stanislavskog te kada u podjeli glavu ulogu tumači Čehovljeva supruga Olga Knipper, pisac je bio nesretan i nezadovoljan, pokušao je objasniti da su njegovi likovi možda i na rubu suza, ali da nikada ne plaču. Višnjik, dakle, osim površnih i naizgled komičnih situacija skriva i "duboko tragičine nijanse sudbina svojih likova".

U režijskom potpisu je Taufer odlučio i uspio u Zagrebu postaviti na scenu Višnjik držeći se izvorne namjere velikoga pisca - bez prevelikih intervencija u tekst, s namjerom da u prvom redu tužnu priču i sudbinu jedne osiromašene vlastelinske obitelji prikaže na zabavan način, ali i naglasi jalovost jednoga vremena na prijelazu epoha. Ležeran i dopadljiv način izičaja, na momente poput farse, odašilje poruku da priča ove obitelji podsjeća na broje današnje priče i životne situacije. - Pitanje je samo koliko smo spremni pogledati sebi u oči i nasmiješiti se sadašnjosti, bez buke i bijesa, progutati suzu i živjeti vlastitu budućnost, koliko god sva ona bila - zaključuje Sanja Ivić.

Posljednja premijera ove sezone na sceni zagrebačkog nacionalnog teatra okupila je zavidnu glumačku ekipu. Vlastelinku Ranjevsku glumi uvijek odlična i izražajna Alma Prica, Iva Mihalić je njezina kći Anja, Ana Begić pokćerka Varja, a Milan Pleština brat. Uz njih u predstavi još glume Dušan Bućan, Franjo Kuhar, Danko Ljuština, Lana Barić, Ljubomir Kerekeš, Dora Lipovčan, Goran Grgić, Zvonimir Zoričić, Ivo Gregurević i Žarko Potočnjak.

Uz odličan glumački ansambl uspjehu predstave svakako pridonosi jednostavna, ali vrlo izražajna scena Branka Hojnika, u kojoj smo se svi zajedno kretali iz jedne u drugu izražajnu sliku. Glazbu potpisuje Mate Matišić, a kostime Barbara Podlogar.

Tauferovu režijsku interpretaciju Višnjika publika je na zagrebačkoj premijeri nagradila desetminutnim pljeskom, zbog čega su glumci i autorski tim nekoliko puta izlazili pred publiku.

I danas aktualni Čehov "vješto destilira stvarnost u kojoj se oduvijek živi" i čini ju prihvatljivom.

R.K.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)