Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

SGJ - U Galeriji Prica nastupio Dubrovački gitarski trio

Nezaboravna večer uz gitare

Dubrovački gitarski trio svojim nastupom uveo je Samoborsku glazbenu jesen u posljednju trećinu ovogodišnjeg festivala. Ante Skaramuca, Frano Matušić i Maroje Brčić u Galeriji Prica su se predstavili svojim tehnički virtuozno izvedenim preradama za gitarski ansambl. Prvi dio recitala otvoren je Vivaldijevim Koncertom u D-duru, RV 93 (Allegro – Largo – Allegro), potom je uslijedila Passacaglia Georga Friedricha Händela te Uvertira (8. simfonija) u G-duru Luke Sorkočevića. Drugi dio Dubrovački gitarski trio započeo je sa Četiri pjesme bez riječi (Andante espressivo u Es-duru, op.31, br. 1 - Allegro leggiero u fis-molu, op.67, br. 2 - Andante sostenuto u g-molu, op.19, br. 6 - Allegro di molto u b-molu, op.30, br. 2) Felixa Mendelssohna, nakon toga izveli su Pavanu, op.50 Gabriela Fauréa te za završnicu Enriquea Granadosa i Španjolske plesove br. 4, 12 i 6 (Vilanesca: Allegretto alla pastorale – Andante - Rondalla aragonesca: Allegretto, poco a poco accelerando). Poziv na dvostruki bis i više je nego jasno pokazao kako se publike Samoborske glazbene jeseni dojmio nastup Dubrovačkog gitarskog trija.

K. Solenički

Dubrovački gitarski trio (Ante Skaramuca, Frano Matušić i Maroje Brčić) utemeljen je 1992. godine i od tada uspješno nastupa na nizu koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu. Okosnicu repertoara čine Matušićeve transkripcije skladbi izvorno pisanih za druge instrumente, obzirom da je originalna literatura za ovakav specifičan gitarski ansambl zapravo oskudna. S druge strane, takva situacija upotpunjena umijećem Dubrovačkog gitarskog trija bila je pak poziv brojnim skladateljima da stvore skladbe upravo za njih. Tako je Dubrovački gitarski trio praizveo skladbe koje su mu posvetili Željko Brkanović, Nikša Njirić, Ivo Josipović i Philip Bračanin. Dubrovački gitarski trio snimao je za etiketu Croatia Records, a za svoj slavljenički projekt 15 koncerata za 15 godina ansambl je nagrađen diplomom Milka Trnina za 2008. godinu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

SGJ - Koncert Maxa Emmanuela Cenčića i ansambla Ornamente 99

Trijumfalni povratak velikog kontratenora

Koncert kontratenora Maxa Emanuela Cenčića, najavljivan kao najatraktivniji i najočekivaniji koncert Samoborske glazbene jeseni, ispunio je sva očekivanja. U franjevačku crkvu slila se mnogobrojna publika, a crkva, obasjana svjetlošću svijeća, okupirala je pozornost slušatelja prizivajući čarobnu atmosferu baroka i barokne glazbe. Max Emanuel Cenčić, prema mišljenju mnogobrojne kritike i publike, jedan je od ponajboljih kontratenora današnjice. Karijeru je počeo u Bečkim dječacima, a nastavio ju iznimno uspješno kao solist, pjevajući u naslovnim ulogama najvažnijeg baroknog opernog i općenito vokalnog repertoara, surađujući s vrhunskim ansamblima. Ansambl koji je jučer pratio Cenčića, a koji je okupljao Yvona Reperanta na čembalu, Francesca Galligionija na violončelu, Huberta Hoffmanna na kitaroneu i Luisa Beduschija na baroknoj flauti, bio je uistinu vrhunski. Cenčićev program bio je sastavljen iznimno pomno i promišljeno, kako je i sam umjetnik na početku koncerta objasnio publici, s naglaskom na Rim i glazbu koja se između 1680. i 1750. godine tamo stvarala.

I u prvom i u drugom dijelu koncerta izvedene su tri kompozicije od kojih je srednja bila instrumentalna. Program je započeo arijom L'alma mia iz Händelove opere Il Floridante, uslijedila je Sonata op.5 br. 1 Arcangella Corellija, koja je pokazala svu interpretativnu raskoš i sposobnosti ansambla, a pogotovo flautista, nakon čega je uslijedila Händelova kantata Mi palpita il cor. Drugi dio bio je posvećen Domenicu Scarlattiju i njegovim dvjema kantatama, Fille, già, più non parlo i Qual pensier, quale ardire, između kojih je ponovno samo ansambl izveo deset varijacija na temu menueta, anonimnog skladatelja. Max Emanuel Cenčić pokazao je da ima uistinu jedinstven kontratenor. Podjednako moćan u visinama i dubinama, dok je njegova tehnika podjednako fascinantna, kako u virtuoznim, tako i u mirnim, gotovo lirskim dijelovima. Osim što je velik interpret, Cenčić podjednako fascinira i kao umjetnička ličnost koja prvenstveno cijeni publiku koja ga sluša pristupajući joj bez imalo lažnog spektakla. Cenčić je u uvodnim riječima na početku prvog i drugog dijela koncerta svojoj publici pokušao približiti ono što će čuti, kako bi i doživljaj bio smisleniji i potpuniji, ne podcjenjujući pritom ničije znanje o repertoaru kojeg izvodi. Jučerašnji je koncert, uzevši sve nabrojane elemente u obzir, bio uistinu i glazbeno i doživljajno briljantan.

Max Emanuel Cenčić jedan od najprepoznatljivijih i najtraženijih kontratenora današnjice. Svojim izvedbama on u jednakoj mjeri oduševljava i publiku i strukovnu kritiku. Pjevačku karijeru započeo je u ranom djetinjstvu; u javnosti se prvi put pojavljuje već kao šestogodišnjak. Od 1987. do 1992. bio je član zbora Bečkih dječaka - pjevača, nakon čega je uslijedila njegova respektabilna solistička karijera. Zahvaljujući posebnoj vokalnoj tehnici u tom je razdoblju njegovao koncertni i operni repertoar sopranskog faha. Do 1997. vrlo je uspješno solistički nastupao u Europi, Japanu i SAD-u, te sudjelovao u brojnim opernim i koncertnim produkcijama. Nakon kratke stanke, godine 2001. Max Emanuel Cenčić temeljito preoblikuje svoj glas i nastavlja nadasve uspješno nastupati kao kontratenor. Njegovu interpretaciju uloge Nerona u Monteverdijevoj operi Krunidba Popeje (kazalište u Baselu), ugledni njemački časopis Opernwelt proglasio je najboljim pjevačkim debijem u 2003. godini, a glazbenim događajem 2005. godine u Japanu je proglašena tokijska izvedba Oslobođene Andromede. Osim nastupa diljem Europe, Azije i Amerike, Cenčić snima i diskografska izdanja. Svako od triju pjevačkih razdoblja Maxa Emanuela Cenčića (dječački sopran, sopran, kontratenor) temeljito je zabilježeno na kompaktnim diskovima koji su naišli na podjednako oduševljen prijem i publike i kritičara, a njegova najnovija snimka, integralna verzija opere Faramondo (EMI/Virgin Classics, 2009.) iznova potvrđuje Maxa Emanuela Cenčića kao vrhunskog interpreta zahtjevne Händelove vokalne glazbe. Nedugo nakon objavljivanja, snimka Faramonda dobila je u Francuskoj dvije prestižne diskografske nagrade (Diapason découverte i Diapason d'Or), dok je Cenčićev recital Rossinijevih opernih arija (EMI/Virgin Classics, 2007.) pored sjajnih kritika ovjenčan i trima nagradama (Telerama, Porin, Orfeo d'Or).

Ana Kuštrak

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (14)

SGJ - Koncert povodom 50. godišnjice djelovanja naše proslavljene pijanistice Pavice Gvozdić

Romantika, barok i suvremenost

Pavica Gvozdić umjetnica je koja spada među najsjajnije zvijezde hrvatskog pijanističkog neba. Podjednako cijenjena i u inozemstvu, Pavica Gvozdić nanizala je mnoge uspjehe u svojoj solističkoj karijeri, a uz to bila je jednako posvećena pedagoškom radu. Ovaj koncert obilježio je čak pedeset uspješnih godina umjetničkog rada Pavice Gvozdić. Repertoarom, sastavljenim od najpopularnijih romantičarskih djela, Pavica Gvozdić je vjerojatno razveselila mnoge. Ipak, za proslavu ovakve, iznimno značajne umjetničke obljetnice, možda se očekivao i nešto raznovrsniji program, prvenstveno zato što se Gvozdić u svojoj karijeri istaknula izvodeći ne samo romantičarski, već i repertoar iz doba baroka, ali i djela 20. stoljeća, koja su često zapostavljena na domaćim koncertima. No, slavljenica je očito, i s punim pravom, odabrala repertoar u kojem uživa, a koji joj ostavlja prostora za pokazivanje vlastitih interpretacijskih i virtuoznih sposobnosti.

Pavica Gvozdić koncert je započela izvedbom Dječjih prizora Roberta Schumanna, vrlo popularnog djela sastavljenog od trinaest kratkih komada, od kojih je najpoznatiji zasigurno Sanjarenje. Iako se ne radi o pretjerano zahtjevnom komadu u tehničkom pogledu, Pavica Gvozdić je pokazala svoj odmjeren romantičarski izraz, bez pretjerane agogike. Uslijedila su četiri Chopinova Impromptua, u Ges-duru, op.90 br.3, u Es-duru, op.90 br.2, u B-duru op.142 br.3 i u f-molu op.142 br.4. Radi se također o vrlo poznatim, tehnički zahtjevnim kompozicijima koje je Gvozdić izvela sigurno i uvjerljivo, gotovo rutinski. Kao zadnje, na programu su se našla sva 24 Chopinova Preludija, op.28. Vrlo dobra tehnička izvedba i sjajna interpretacija oduševili su publiku, koja je slavljenicu, Pavicu Gvozdić, zasluženo pozvala na čak tri bisa.

Ana Kuštrak

Pavica Gvozdić rođena je 1937. godine u Srijemskoj Mitrovici. Koncertna je pijanistica međunarodnog ugleda i redoviti profesor klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na hrvatskoj i inozemnoj glazbenoj sceni intenzivno je prisutna već punih pet desetljeća. Klavir je studirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Svetislava Stančića, pod čijim je pedagoškim vodstvom stekla i magisterij. Kao stipendistica francuske vlade usavršavala se i završila majstorsku klasu kod Magde Tagliaferro u Parizu.

Opetovano je nastupala u najvećim svjetskim glazbenim središtima, uz pratnju vodećih orkestara, surađujući sa svjetskim dirigentskim uglednicima kao što su: Skrowaczewsky, Sanderling, Zecchi, Sinjajski, Carvalho, Markowsky, Stryja, Müller-Kray, Janigro, Lajovic, Matačić, Horvat, Dešpalj, Bareza, Lipanović i Tarbuk. Bila je česta gošća uglednih glazbenih festivala u Hrvatskoj i inozemstvu.

Za svoje festivalske nastupe u Hrvatskoj ovjenčana je trima nagradama: Orlando (Dubrovačke ljetne igre), Marul (Splitsko ljeto) i nagrada Fran Petrić (Festival u Osoru). Umjetnica je studijski snimila i koncertno praizvela niz djela hrvatskih skladatelja, koja je često izvodila i na svojim inozemnim turnejama. Na dvadesetak nosača zvuka sačuvane su njezine izvedbe kapitalnih djela klavirske literature.

Od 1975. godine predaje klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Održala je brojne seminare te majstorske tečajeve u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2008. postala je Profesor emeritus Zagrebačkog sveučilišta.

Dobitnica je mnogih najviših priznanja za svoj rad. Pored prestižne nagrade Vladimir Nazor, umjetnica je u domovini Hrvatskoj dobila niz strukovnih priznanja (Nagrada Milka Trnina, Nagrada Josip Slavenski, Vjesnikova nagrada, Nagrada Hrvatskog društva skladatelja, Nagrada Grada Zagreba…). Nositeljica je dvaju značajnih ordena Republike Hrvatske (Marko Marulić i Danica Ilirska).

NAJAVA

U subotu 3. listopada, nakon dva desetljeća izbivanja u Hrvatskoj, publici će se predstaviti kontratenor Max Emanuel Cenčić. Koncert počinje u 20 sati u Franjevačkoj crkvi u Samoboru.

Ulaznice se mogu nabaviti u Turističkoj zajednici Zagrebačke županije u Preradovićevoj 42 u Zagrebu te u Samoboru u Turističkom uredu na Trgu kralja Tomislava i u Pučkom otvorenom učilištu na Trgu Matice hrvatske.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)