Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Veliki Gatsby - velika priča iz "ludih dvadesetih" 20. stoljeća

Glamur, vrtne zabave, šampanjac...

Američki književnik F. Scott Fitzerald je 1925. godine objavio jedno od svojih najvećih djela - roman Veliki Gatsby, koji je ovih dana dobio jedno od svojih brojnih uprizorenja na kazališnim daskama Zagrebačkog kazališta mladih. Veliki Getsby je obavezna lektira u amričkim školama i doživio je dvije ekranizacije.

Režiser predstave je Ivica Buljan, koji je na svoj način pokušao iz opsežnog proznog djela pretočiti sve elemente u kazališni komad. Radnja romana je smještena u takozvane "lude dvadesete", razdoblje poslije 1. svjetskog rata kojeg je obilježila prohibicija, opća dekadencija te procvat poslova koji nisu poželjni, ali su bili isplativi.

Središnji lik, kojeg u predstavi glumi Filip Nola, je tajanstveni mladi bogataš kojeg muče ljubavni jadi, Jay Gatsby. Priču nam približava dugim i romanu svojstvenim narativnim dijelovima njegov prijatelj Nick Carrway, kojeg tumači Borko Perić. Brojnu žensku glumačku ekipu predvode: Ksenija Marinković, Nataša Dorčić i Dora Polić. Ženski dio ansambla se, u lepršavim svilenim haljinama, dobro uživio u razdoblje glamura i vrtnih zabava okupanih šampanjcem.

Velika pozornica omogućava nekoliko radnji, odnosno dala je mogućnost redatelju nekoliko scena i slika istovremeno: u vrtu, u dnevnoj sobi, na drugom katu vile... Odličnu glazbu potpisje Arsen Dedić, koju je redatelj još dodatno osvježio izvođenjem "u živo", u kutu pozornice.

Predstava se drži književnog predloška, želeći prikazati sve elemente romana i traje tri sata. Možda je dobra preporuka svima koji su roman čitali da ga ponovno uzmu u ruke, prije nego pogledaju predstavu, jer će moći usporediti i lakše pratiti pretvaranje romana u predstavu.

Rajka Križanac

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

I ove godine u lipnju predstavljena je završna produkcija samoborskog Baletnog studija

Hrabre male balerine

Završne produkcije Baletnog studija POU Samobor postale su već tradicija. U nedjelju, 17. lipnja, u dvorani Hrvatskog doma, na pozornicu su hrabro kročile male balerine, učenice baletne pedagoginje Ane Glojnarić i svojim najbližima, ali i nepristranim zaljubljenicima u najzahtjevniju plesnu disciplinu, pokazale da im je hodanje "na špici" postalo gotovo sasvim uobičajena stvar. Uvježbavanju programa ove je godine pomogla i jedna zagrebačka balerina, Paula Barbarić koju se može vidjeti tijekom lipnja u HNK u ulozi Cvjećarice u Delibe-Vamosovom baletu Coppelia na Montmartreu. Produkciju su svojim nastupom ponovno uveličale i balerine Baletnog studija Centra za kulturu Jastrebarsko, pod stručnim vodstvom Svetlane Lukić.

I.H.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)

Uspomene Nikole Batušića na Zagreb kakav smo voljeli

Život na rubu potkove

Sjećanja na kulturni život Zagreba potkraj pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, život na rubu Lenucijeve potkove, uspomene, zaljubljenost u rodni grad, ljepota Zagorja i kajkavskog govora samo su neki od dijelova knjige memoarskih zapisa Na rubu potkove - uspomene akademika Nikole Batušića.

Knjiga je predstavljena 14. lipnja na Odjelu za odrasle Gradske knjižnice Samobor, a osim autora o knjizi je govorio i njezin urednik prof. Velimir Visković.

Batušićeve se uspomene odnose i na zanimljiva druženja i susrete s djedom Brankom Gavellom te brojnim glumcima, ali i klasicima naše književnosti kao što su Miroslav Krleža, Ranko Marinković i Dragutin Tadijanović.

Za ove je memoarske zapise Batušić dobio i Nagradu Grada Zagreba, a ono što posebno veseli jest činjenica da su i korisnici samoborske knjižnice prepoznali njihovu vrijednost te su svi primjerci posuđeni već iste večeri.

B.M.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Otvorena izložba Samoborski panopticum Branimira i Mihovila Dorotića u Ateljeu sudskog vještaka

Umjetnost iz bakra

Samoborski Panopticum Branimira i Mihovila Dorotića otvoren je u nedjelju, 17. lipnja, u Ateljeu sudskog vještaka Josipa Dujmovića u Kompareovoj 5. Otac i sin, mlađi i stariji majstor, predstavili su se nizom grafika nastalih, kako je rekao Branimir Dorotić, višemjesečnim teškim radom na bakru pa su zato izložene i izrezbarene bakrene ploče kako bi se barem donekle stekao uvid u trud koji je bio potreban da bi nastao Samoborski panoptikum.

– Poput kroničara grada, koji povijesne ličnosti i suvremenike gleda na sebi svojstven način, Dorotić želi ponekad istaknuti grotesknost prizora, ali i prihvatiti činjenicu onakvu kakova jest – napisao je Dujmović o Branimiru u pratećoj knjižici, dok je kod Mihovila istaknuo mladenačku nesputanost u korištenju tehnike suhe igle koja je intervencije na barku pretvorila u crtu na papiru oplemenjenu bojom. Izložbu je inače otvorila dogradonačelnica Marica Jelenić čestitavši Dorotićima na prinovi u obitelji zbog čega je Mihovil i eskivirao izložbu.

K.S.

Branimir Dorotić

Branimir Dorotić akademski je slikar rođen 1951. u Supetru na Braču. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1983. godine u klasi profesora Jordana. Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama, sudjelovao u radu brojnih likovnih kolonija humanitarnog karaktera, a jedan je od rijetkih majstora vitraja. Na studijskim putovanjima upoznao je različite zemlje no, uvijek se vraćao samoborskoj svakodnevici.

Mihovil Dorotić

Mihovil Dorotić rođen je 1980. godine u Brežicama, a slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2003. godine u klasi profesora Kokota. Godinu dana potom diplomirao je i na studiju klarineta na Glazbenoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Pravdića. Autor je osam samostalnih izložbi na kojima izlaže cikluse portreta i pejsaže. Sudionik je i više skupnih izložbi, a zaposlen je kao likovni pedagog u osnovnoj školi u Bregani.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Proslavljena 200-ta godišnjica Gradske glazbe Samobor

Svirka iz srca i za srce

Za redovite posjetitelje našega grada subotnje prijepodne donijelo je ugodno iznenađenje kada su iz Livadićeve, Anine i Kleščićeve ulice počele stizati limene glazbe. Ako su se i do tada pitali što će se događati u šatoru, jer nisu vidjeli plakate u gradu, tada im je bilo jasno da samoborska Gradska glzba slavi 200 godina postojanja. Na proslavu je stiglo 11 orkestara iz Hrvatske, Slovenije i Mađarske te brojni uzvanici. Nastupili su, uz domaćine, Orkestar hrvatske vojske, Šibenska narodna glazba, Gradska glazba Senj, Hrvatska gradska glazba Stari Grad, Gradski puhački orkestar Križevci, Limena glazba Lepoglava, Građansko-željezničarska glazba Sisak, Gradski puhački orkestar hrvatskih željeznica Varaždin, Limena glazba Vrbovec, Zalaegerszegi Városi Fúvószenekat i Pihalni orkester Kostanjevica na Krki.

Pljeskom je dočekan svaki orkestar, a posebice zajednička ujedinjena izvedba himne Lijepa naša, zatim skladba Moja domovina i najpoznatija samoborska popevka Kraj kapele svete Ane.

- 200 godina - kako to gordo zvuči - rekla je na početku pozdravnog govora predsjednica Gradske glazbe Samobor Vesna Mihalinec i dodala kako joj je čast biti predsjednicom na ovako velik jubilej te što su se svi gosti odazvali pozivu i došli na proslavu u naš prekrasni Samobor. Rekla je da su u tih 200 godina kroz Gradsku glazbu prošle generacije i generacije svirača, a svi oni bili su amateri koji su svirali ne za novac, već iz ljubavi, s velikom voljom, iz srca i za srce. Glazba nas prati tijekom cijelog života, a mi smo tu da ljudima razveselimo srca, zaključila je Vesna Mihalinec.

Riječi pohvale izrekli su potom pomoćnik ministra kulture Srećko Šestan, zamjenica gradonačelnika Marica Jelenić i glavni tajnik Hrvatskog sabora kulture Mirko Kovačević. On je u ime Hrvatskog sabora kulture dodijelio Gradskoj glazbi najznačajnije priznanje koje se može dodijeliti, a to je Povelja za izuzetna dostignuća na području kulturno-umjetničkog amaterizma i obogaćivanja hrvatske kulture. Nagradu je, naravno, primila predsjednica Gradske glazbe Vesna Mihalinec.

Kroz orkestar su proteklih godina prošle mnoge generacije pa su dodijeljena i pojedinačna priznanja za dugogodišnji rad u Gradskoj glazbi. Povelju za 50 godina djelovanja dobili su Nikola Vuković i Ivica Novak. Dodijeljene su potom Zlatne diplome za 30 i više godina djelovanja, srebrne za 20 i više godina te brončane diplome za 10 i više godina djelovanja u Gradskoj glazbi.

Središnja proslava održana je pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske, a predstavnike svih orkestara u Gradskoj je vijećnici primio i gradonačelnik Antun Dubravko Filipec, koji je podsjetio na bogatu glazbenu prošlost Samobora i na osnivača Gradske glazbe, Josipa Herovića, koji je 1807. osnovao Malu harmoniju.

Pomoćnik ministra kulture Srećko Šestan odao je priznanje za 200 godina kontinuiranog rada. Naglasio je da Ministarstvo kulture iz godine u godine bilježi sve više prijava na natječaj za korištenje sredstava. Od 2004. proračun za ameterizam je s milijun i 900 tisuća kuna narastao na ovogodišnjih 5 milijuna kuna. Ovakvo bogatstvo na relativno malom prostoru kao što je naše nema niti jedna država, zaključio je Srećko Šestan.

Nakon što su podijeljena međusobna priznanja i darovi, članovi orkestara otišli su na ručak, da bi se program proslave nastavio kasno popodne i navečer njihovim nastupima na Trgu kralja Tomislava. Na žalost, u kasnim večernjim satima bez očekivanog većeg odaziva publike.

Središnja proslava je završila nedjeljnim promenadnim koncertima, a pred Gradskom glazbom su nove zadaće – izdavanje monografije i CD-a.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Održana još jedna, 18. po redu, Vrazova Ljubica

Poezija u ugodno rashlađenoj atmosferi

Osamnaesti susret hrvatskih pjesnika Vrazova Ljubica održan je u petak, 16. lipnja u Samoboru. U tradicionalnom organiziranju susreta i ovoga su se puta našli samoborsko Pučko otvoreno učilište i suorganizator Društvo hrvatskih književnika.

Kao i tolikih godina prije sve je počelo na grobu Vrazove nesuđene ljubovce Ljubice, u Prolazu hrvatskih pjesnika kraj župne crkve sv. Anastazije, gdje su pjesnici nakon pozdravnog slova ravnateljice POU Samobor Ana-Marije Crnojević položili cvijeće, a predstavnica DHK, Maja Gjerek također s velikom zadovoljstvom pozdravila okupljene. Na zidu iza Ljubičinog groba postavljena je još jedna, sedamnaesta mramorna ploča sa stihovima najstarijeg pjesnika s prošlogodišnjeg susreta - Anđelka Vuletića:

(treći padež)

LJUBAVI LJUBAVI LJUBAVI

sve što se daje a dati se ne može

sve što se uzima a uzeti se ne može

Potom su svi zajedno u Parku domovinske zahvalnosti položili cvijeće na spomenik palima u Domovinskom ratu te im odali počast minutom šutnje.

Nakon toga je u Galeriji Prica održano kazivanje stihova. U ugodno rashlađenoj atmosferi četrdesetak pjesnika je pročitalo ili recitiralo svoje, uglavnom ljubavne, stihove. Među njima su bili i poznati pjesnici kao što su Enes Kišević, Tito Bilopavlović, Pajo Kanižaj, Marija Barbarić Fanuko, Stijepo Mijović Kočan, Stjepan Šešelj i mnogi drugi. I ovaj put nasupili su i predstavnici Ogranka MH Samobor: Ivan Mlačić, Zoran Perović i Milan Žegarac Peharnik.

Tomislav Marvar

O Ljubici ništa u medijima

Priređivaču 18. Vrazove Ljubice - POU Samobor potkrala se greška: na internetu piše 17.!, a sve ostalo obavljeno je kvalitetno i profesionalno.

Pod jablanima uređeno, atraktivan plakat, vrijedan mali zbornik ljubavnih stihova, izvrsna ideja čitanja ljubavne poezije u Galeriji Prica...

Vjerujem Marici Jelenić, dogradonačelnici, da će s jeseni ovaj prostor biti još uređeniji (treba U prolazu hrvatskih pjesnika, jedinom u Hrvatskoj, i staza i možda koja klupa, a ima hvala Bogu i prostora za ukrasne grmove, ružičnjak...). Vjerujem joj, jer već ovo kako sada uredno izgleda rezultat je izvršenog obećanja sudionicima prije dvije godine na prijamu u Poglavarstvu.

Siguran sam da će i vlč. župnik Vlado Bodan dobrohotno prihvatiti projekt da cintor bude uredniji i cvjetniji. Grad je uz POU do sada uočio vrijednost jedne kulturne tradicije (nije 180., ali i 20. za dvije godine je lijepa brojka) i s te strane dobro "hoda".

No, valja zapamtiti i riječi upozorenja i kritike pjesnikinje koja je nazočila svim Večerima, Ljerke Car Matutinović (izgovoreno je i snimljeno!), kako je ovo "lijepa, književnicima draga priredba, kako rado dolaze u Samobor, kako je POU Samobor vrstan domaćin, kako su gradski čelnici naklonjeni pjesničkom pohodu", ali da je "u počecima o Večerima bilo više u medijima, u počecima je bilo više publike - ljubitelja pjesničke riječi".

Dakle, uz sve pohvale ovo je bila kao zamolba za iduće susrete da se i u tom dijelu nešto učini.

Naime, Večeri nisu primjereno medijski odjeknule. Niti uoči, niti nakon njih. Kao da nisu održane. Svaka čast fašnicima, biciklijadama, kremšnitama - o njima se piše tjednima, a o Ljubici niti retka, niti pola minute. Dakle, uz sve dobro učinjeno - i ovo se može.

Joža Prudeus

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)