Muzejski štikleci
Briga o psima s početka 20 stoljeća
Zabranjuje se na cucku voziti
U vrijeme dok još u Samoboru nije postojalo kinološko društvo i stalna veterinarska ambulanta, problematiku iz tog područja rješavalo je općinsko redarstvo. U većini slučajeva odredbe su se odnosile na zaštitu pasa, ali se pritom pazilo i o zaštiti stanovništva.
Donosim primjer sa samog početka 20. stoljeća. Na prijavu kočijaša da psi koji voze kola ("cucki koji kola voze") smetaju u prometu, općinsko redarstvo donijelo je odredbu da psi na cesti moraju biti na uzici i pod nadzorom, a istom odredbom "napokon zabranjuje se na cucku voziti".
To se najviše odnosilo na veće pasmine pasa koje su držali mesari. Njihovi naučnici, da ne moraju sami nositi mušterijama meso, uprezali su pse koji su umjesto njih obavljali posao.
Tih godina, na početku 20. stoljeća, Samobor je imao 95 registriranih pasa. U registrima psetarine popisani su vlasnici pasa, pasmina i rod pasa, boja dlake i ime psa. U rubriku pasmina stavljalo se: kućni, lovski i raskošni. Interesantna su i imena pasa iz tog razdoblja. Gospoda su svoje "raskošne" pse nazivali Orf, Fida, Hektor, Bizmark, Sultan, Lord, Kastor, Valdi, Dijana, Žiži..., a psi mješanci su se uglavnom zvali Campić, Šarko, Cukić, Bundaš, Flot, Floki, Cigo, Pikić...
Niti desetak godina kasnije, t.j. 1909. godine, spominje se da je za Samobor potrebno nabaviti 130 psećih markica i da ih vlasnici pasa moraju preuzeti. U spisima se spominju i zabrane puštanja pasa na ulice i u perivoje u vrijeme kupališne sezone i kad u gradu borave brojni lječilišni i ljetovališni gosti.
Spominje se i 40-dnevni "kontumac" pasa uslijed slučaja bjesnoće. O tome da je grad zapošljavao od 18. stoljeća čovjeka koji je sklanjao životinjske crkotine i pazio da se ne bacaju u vodu, već sam pisala u jednom od naših podlistaka.
Pisala: Ivanka Brekalo
FOTO: Pas obitelji Kiepach, 19. stoljeće
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)