Muzejski štikleci

Tradicija božićnih čestitki

Dobre želje iz daljine

Tradicija božićnih čestitki

Koliko god daleko naši ljudi otišli ili se iselili, za Božić i Novu godinu jave se svojoj rodbini i prijateljima čestitkom želeći im svako dobro.

U hemeroteci za koju je godinama gospodin Sudnik sakupljao građu ima i lijepih čestitki iz cijelog svijeta upućenih osobno Ivici Sudniku, djelatnicima muzeja ili pak Samoborcima.

Za današnji prilog izdvojila sam pismo - čestitku Alekse Benigara, franjevca koji je kratko vrijeme bio i u našem samostanu, a od 1929. misionar u Kini, sve do 1954. godine. Pismima i razglednicama javljao se Milanu Langu. Razglednicom se javio iz Karačija (Indija) na putu za "Kitaj" 8.10.1929. godine. Opširnije pismo iz provincije Hankow (Hupe), s opisom šokantnih prilika u pokrajini u kojoj je bila katolička misija, pisano je 16.11.1929. godine. Pismo je putovalo "via Japan i Siberia" 32 dana te je čestitka za Božić Milanu Langu, obitelji i "dobrim Samoborcima" stigla na vrijeme. Kako mu je i život bio ugrožen moli da ga se "dobre duše u Samoboru koje ga još nisu zaboravile" sjete u molitvama.

Lang mu je pisao o novostima u Samoboru i dobre vijesti su misionara toliko veselile da je u svakom pismu napisao par lijepih riječi o "dragom Samoboru".

Tako piše 1930. godine: "Iako sam u Samoboru kratko vrijeme boravio ipak sam doživio samo dobro, koli u samostanu, toli kod preč. g. župnika i dobrih župljana, tako te mi je isti (Samobor) mala duševna oaza u mojim reminiscencijama..."

Uz želju da naš grad ostane "duševna oaza" čim većem broju ljudi - autorica podlistka želi čitateljima Glasnika sretan Božić i Novu godinu!

FOTO: Razglednica poslana iz Karačija, 1929. godina

Arhiva 2006

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2005

2004

2003

2002