Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Muzejski štikleci

Samoborske platane nisu oduvijek kraj Gradne

Hvala Hinku Francisciju

Park oko Livadićeva dvorca tek je poslije II. svjetskog rata postao javni, gradski. Pedesetih godina uređene su stazice i posađeno ukrasno grmlje i drveće (ing. Adolf Weiler), a stari drvored od platana koje su bile zasađene u vrijeme Hinka Franciscija, dakle oko 1883./84. godine, ostavljen je uz glavnu stazu.

Najstariji podatak o izgledu parka zabilježen je na karti koju je 1764. godine izradio Antun Petar Praunsperger. Do 1875. godine nema uz Gradnu još drvoreda, kako je i vidljivo na jednoj od najstarijih fotografija Livadićeva imanja.

Na mjestu današnjih stepenica u Gradnu stajao je visoki jablan. Poslije smrti Ferde Livadića dvorac i posjed dolaze u ruke moćne obitelji Francisci koja uređuje dvorac, ali i park oko njega. Dakle, od tada rastu i platane. Zna se da drvo potječe iz Sjeverne Amerike, najbolje uspijeva na obalama potoka i rijeka, a može narasti i do trideset metara visine. Grane velikih listova ljeti se nisko spuštaju nad glavnu stazu i zajedno s Gradnom čine ugodnu hladovinu.

Ljepotu obližnjeg parka pjesnik Bogumil Toni opisao je u pjesmi U parku:

"Pustom u parku koči se dvorac

Mjesec se po njem prosipao sjetno

Stazama bijelim od jablana sjene

Kradu se tiho i drhću diskretno..."

FOTO: Platane ljeti

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)