Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Nasilje među navijačima odraz je stanja u društvu

Nasilje nema nikakve veze s rezultatom utakmice

Nasilje povezano s navijačima nogometnih klubova seže gotovo do samih početaka ovog zanimljivog sportskog nadmetanja. Sjetimo se samo finala Europskog kupa 1985. između Liverpoola i Juventusa u Briselu. Zbog nereda i napada navijačkih skupina urušio se dio stadiona. Posljedice su bile katastrofalne. Poginulo je 39 osoba, a više od 600 bilo ih je ozlijeđeno. Rivalstvo među klubovima u postizanju boljih rezultata, pobjedama u međusobnim duelima, prestiž u svakom pogledu kad je omiljeni nogometni klub u pitanju, osjećaj ponosa, ali i nezadovoljstva, sve su to mali elementi velike slagalice koja završava fizičkim sukobima i obračunima. Krajem prošlog stoljeća nasilje vezano uz nogomet kulminiralo je do te mjere da su mnoge europske zemlje uvele stroge zakone kojima se sankcionira takav oblik ponašanja – huliganstvo. Osobito nakon što su zbog nasilja na nekim stadionima poginuli navijači u tučnjavama i stampedu koji je tom prilikom nastajao. A o materijalnim štetama koje razjareni navijači čine razbijajući putem do stadiona izloge, automobile, tramvaje i drugu imovinu ili uništavajući inventar na stadionima da se i ne govori. Uz to idu i kazne klubovima čiji su navijači izazvali nerede i materijalnu štetu. Sve do zabrane igranja nekoliko utakmica na tom stadionu ili odvijanja natjecanja bez nazočnosti publike. Ispadi navijača čak i ne moraju dovesti do materijalne štete. Kažnjavaju se klubovi velikim novčanim kaznama, osobito zbog rasističkih ispada svojih navija-čkih skupina, paljenja bengalki na stadionima, bacanja predmeta i pitrotehničkih sredstava na travnjak ili među navijače protivničke momčadi.

Sve je to dovelo da se zakonski pokuša stati na kraj takvom vandalizmu. Stoga je i kod nas Sabor izglasao Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. U tom Zakonu nabrojani su mnogi oblici protupravnog ponašanja prije, za vrijeme i nakon sportskog natjecanja. Sankcije za prekršaje su novčana kazna, kazna zatvora i zaštitne mjere, a za maloljetne prekršitelje i odgojne mjere. Najčešće zaštitne mjere su zabrana prisustvovanja sportskim natjecanjima uz obavezu javljanja/boravka u policijskoj postaji ili zabrana odlaska na takva takmičenja u inozemstvo (kad nastupa naša reprezentacija ili neki klub). Uz sve to visoke su i novčane kazne. Prvi su na kraj svojim navijačima – huliganima stali Englezi za vrijeme premijerke Margaret Thatcher, zvane “čelična lady”. Nakon oštrog sankcioniranja huliganstva i nasilničkog ponašanja gledatelji na njihovim stadionima danas nisu ničim odijeljeni od igrališta, za razliku od visokih zaštitnih ograda kod nas. A svi sjede i bez ispada navijaju za svoju momčad!

Je li pojava govora mržnje i huligansko ponašanje specifičnost sportskih navijača i pojava danas samo na našim terenima? Čini se da nije. Takav način komunikacije prisutan je u politici, obrazovanju, a osobito na društvenim mrežama. Zapravo, nasilničko ponašanje odraz je općih dru-štvenih zbivanja, koja se najlakše prelijevaju na sportska natjecanja. Nezadovoljni mladi ljudi ovako izražavaju svoje nezadovoljstvo prilikama u državi (nezaposlenost mladih, korupcija, politička podobnost, nepotizam itd.). Stoga pojedinci i skupine svoje nezadovoljstvo iskazuju huliganskim ponašanjem na stadionima.

Problemom nasilja nedavno se pozabavio njemački ekonomski institut. Utvrdili su da je u vrijeme nogometnih utakmica za 20% više nasilnih prijestupa u gradovima u kojima se održava sportski susret. Žrtve nasilja su uglavnom mlađe osobe, od 18 do 30 godina. A čak petina tih napada odnosi se na napade na policijske službenike. Prosječno godišnje preko 7000 takvih prekršaja povezuje se s nogometnim događajima, uz trošak od 44 milijuna eura (uračunat trošak policije, tužilaštva, sudova, liječničke pomoći, gubitka zarade). Iz ovih podataka vidimo da nasilje nije specifičnost zemalja koje nisu još ekonomski razvijene ili u kojima je demokracija kratkog vijeka. Događa se i u SAD-u.

Koji je razlog nastanku nasilja među navijačkim skupinama? To nema nikakve veze s rezultatom utakmice. To je prvenstveno želja da se bude pripadnikom neke skupine. Strategija policije od odvraćanja izgreda prisutnošću velikog broja uniformiranih policajaca u zaštitnoj opremi na nekom događaju pokazala se neučinkovitom. Očito bi trebalo mijenjati pristup. Neka istraživanja iz područja socijalne psihologije nasilja predlažu dijalog između predstavnika navijačkih skupina i eminentnih predstavnika policije. Valja i to pokušati kako bi se smanjilo nasilje i na našim stadionima i oko njih.

I Europski parlament se oglasio protiv rasizma i poticanja različitosti među skupinama uz donošenje Deklaracije o homofobiji, rasizmu i diskriminaciji u sportu te osudu svih oblika nasilja, rasizma i netolerancije. U tom smislu su i nastojanja Ministarstva znanosti i obrazovanja da se već u ranoj školskoj dobi započne s edukacijom protiv nasilja na sportskim terenima. Ali, uz to je nužna edukacija i protiv svih drugih oblika nasilja od kojih se upravo u toj najmlađoj dobi ističe vršnjačko i internetsko nasilje (mobing). U toj najranijoj dobi započinje profiliranje ličnosti k agresiji i nasilju. Na te skupine treba usmjeriti sve edukativne napore, ako želimo zdravo društvo!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)