Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Prehrambeni resursi neracionalno se troše, što rezultira velikom količinom bačene hrane

Kupujmo i trošimo koliko nam treba

Zadnjih godina sve se više govori o problemu bacanja hrane. Ovdje se ne misli samo na količinu koju baci svatko od nas, već se radi o gubicima u procesu proizvodnje i potrošnje hrane (proizvodnja, prerada, transport, skladištenje, priprema, potrošnja). Radi se o višestrukom problemu, među kojima je značajan problem gladi u svijetu, koji bi se mogao znatno ublažiti racionalnim korištenjem prehrambenih resursa. S jedne strane imamo bogata društva koja nerazumno troše prehrambene resurse, što rezultira povećanom količinom njenog bacanja. A s druge strane su siromašne zemlje s pretežito gladnim stanovništvom, koji, dakako, bacaju znatno manju količinu neiskorištene hrane. Procjenjuje se da siromašni bacaju dva puta manje hrane. Osim stalno prisutnog problema gladi u svijetu, ovdje se radi o vrijednosti bačene hrane, a tome treba pridodati i vrijednost uloženih sredstava za uklanjanje bačene hrane i zaštitu okoliša. Teško je precizno reći koliko se hrane baca, ali se procjenjuje da se u svijetu godišnje baci oko 1,3 milijarde tona hrane, pri čemu preko 50% potječe iz domaćinstava. Za Hrvatsku su procjene da se radi o količini od oko 400.000 tona. Imajmo na umu da svatko od nas godišnje baci 75 kg hrane i time dodatno zagađuje okoliš, osim što takvim ponašanjem nepovoljno utječe na svoj ionako osiromašeni budžet.

Kako struka gleda na probleme bacanja viška hrane? Stručnjaci upozoravaju da se radi o višestrukom problemu kojeg nije lako riješiti jednostavnim i jednostranim mjerama. Tu se pojavljuje prevelika količina pripremljene hrane, na koju se nerijetko zaboravi (istekao rok valjanosti proizvoda ili se hrana pokvarila u hladnjaku), nadalje, radi se o kupovanju prevelike količine kvarljive hrane. Prehrambeni proizvodi dostupni su nam u gotovo neograničenim količinama i vrstama na policama naših trgovina. To često "povuče" kupce da kupe i onu robu koju nisu kanili kupiti i koja nije na njihovom popisu potreba. A trgovine mame kupce i na razne načine utječu na što veću potrošnju (cijena, estetski izgled, ambalaža, mirisi, muzika u trgovačkom centru itd.).

S problemom bacanja hrane suočava se i Hrvatska. Stoga je 2019. pri Ministarstvu poljoprivrede pokrenut projekt pod nazivom Plan sprečavanja i smanjivanja nastajanja otpada od hrane, kojim se predviđaju određene mjere, a prva faza ovog plana završava upravo ove godine. U svrhu realizacije tog plana odvojeno je osam milijuna kuna. Koji će biti rezultati realizacije vidjet ćemo iz analize. Značajna mjera u rješavanju problema bacanja hrane je doniranje viškova onima koji su u potrebi (bilo neposredno, bilo preko karitativnih ustanova i Crvenog križa). No, da bi se smanjilo bacanje hrane treba krenuti od početka priče, tamo gdje nastaju viškovi. Sve počinje od kupovine namirnica. Tu je značajno racionalno planiranje njihove kupovine. Kupac se treba striktno pridržavati popisa namirnica koje namjerava kupiti i koje je zapisao na papirić prije odlaska u trgovinu. Treba se oduprijeti privlačnim reklamama jeftine hrane i namirnica. To nas dovodi do gomilanja nepotrebnih viškova, koji smanjuju naš budžet i dodatno opterećuju okoliš.

Pravi društveni eksperiment, potaknut prirodnom pojavom pandemije, pokazao je da je problem viška hrane povezan s psihološkim čimbenicima. Utvrđeno je da je tijekom ove pandemije bačeno oko 10% manje hrane negoli prije. O čemu se tu radi? Da li se kupovalo manje hrane ili je potrošnja bila racionalnija pa se manje bacalo? Čini se da nije tako. Dio zaposlenika i školaraca više je vremena provodio kod kuće (rad i nastava online), a mnogi su ostali bez posla, tako da je i planiranje potreba u hrani bilo bolje. Međutim, to nije dovelo da smanjivanja kupovine hrane i živežnih namirnica, već se čini da je kao posljedica psiholoških efekata, kupovano čak i više. Ali je ipak manje bacano! To može značiti samo jedno - da je više hrane pojedeno (ponovno psihološke posljedice dugotrajnog stresa uzrokovanog pandemijom s velikom društvenom i osobnom nesigurnošću). Kada se problem prekomjernog unosa hrane sagleda u kontekstu prekomjerne tjelesne težine u razvijenim zemljama pa tako i kod nas, kako odraslog stanovništva tako i djece, postajemo svjesni i tog segmenata posljedica. Više se kupovalo, manje se bacalo, više se pojelo. To je začarani krug koji vodi do pogoršanja posve drugog javnozdravstvenog problema – prekomjerne tjelesne težine stanovništva, što nužno vodi prema brojnim patološkim stanjima povezanima uz to (adipozitet, smanjena pokretljivost, oštećenje lokomotornog sustava, insuficijencija kardiovaskularnog sustava, šećerna bolest tip 2., itd.).

U svijetu se pojavila ideja osnivanja Banke hrane. Postoje preliminarni pokazatelji koji takav oblik prikupljanja i distribucije viška hrane čine važnim. Hrana se pohranjuje u prikladnim uvjetima i na vrijeme distribuira onima kojima je potrebna. Time se olakšava rad karitativnih ustanova koje vode brigu o gladnima i ljudima u potrebi. A smanjuje se i dodatno opterećenje i zagađenje okoliša. Ipak, procjenjujem da će se veći efekt postići osvještavanjem problema i angažmanom svakog od nas da bolje planira svoje potrebe u prehrani i tako smanji bacanje hrane.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)