21.11.2022.

Izlet članova Udruge Ekosspiritus u Lepoglavu, Varaždin i okolicu

Rangerove freske oduševljavaju i danas

Dugo je Udruga Ekosspiritus željela ostvariti, a konačno su u subotu, 19. studenoga, i uspjeli ostvariti prekrasno studijsko-duhovno putovanje, posvećeno najpoznatijem baroknom slikaru 18. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj, pavlinu Ivanu Krstitelju Rangeru. Taj neumorni radnik na njivi Gospodnjoj, premda rođen u Tirolu, živio je u jednom od najvećih europskih pavlinskih samostana, u našoj Lepoglavi, te je kroz relativno kratak zemaljski život ostavio velebne slikarske radove u Hrvatskoj.

Potaknuti svojim poznatim poticajnim geslom "Hrvatska kakvu ne poznajemo", u prigodi predstojeće 270. obljetnice smrti tog zaslužnog pavlinskog redovnika, otkrivali su u plodovima njegovog neumornog rada na zidovima crkava i kapela u Lepoglavi, Žarovnici, Donjoj Voći i Varaždinu, velike talente njegovog umjetničkog dara i poruku katoličke vjere koju je tako znalački i vješto prenio na svojim freskama, a te "slike koje govore više od tisuću riječi" sve su oduševile i mnogočemu poučile.

Na putovanju su ih pratili dr. sc. Mirjana Repanić Braun, znanstvena savjetnica u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, u čijem je fokusu znanstveno-istraživačkog rada već desetljećima likovna umjetnost baroknog razdoblja, s naglaskom na baroknom slikarstvu srednjoeuropskog kulturno-umjetničkog kruga, i mons. Nedjeljko Pintarić, suputnik na više zanimljivih putovanja.

Pavlin Ivan Krstitelj Ranger (Götzens kod Innsbrucka, Tirol, 19. lipnja 1700. – Lepoglava, 27. siječnja 1753.), austrijskog je porijekla, ali je veći dio svog života proveo u Hrvatskoj. U Hrvatsku je došao krajem 20-ih godina 18. stoljeća već kao školovani slikar na uzorima tirolskih slikara, kao i onih u južnoj Njemačkoj i Italiji, u Lepoglavi – velikom pavlinskom sjedištu - razvio je svojevrsnu tzv. pavlinsku slikarsku školu. Osim fresaka, radio je i u tehnikama ulja na dasci i platnu, također za opremu sakralnih objekata.

Veličanstvena Lepoglava

Nakon što su se okupljali u Samoboru i Zagrebu, autobus je krenuo prema Lepoglavi gdje ih je srdačno dočekao lepoglavski župnik vlč. Nenad Piskač. Opisavši svoju lepoglavsku župu kao osebujno mjesto nadaleko poznato kao kolijevka hrvatske duhovnosti, kulture i školstva, podignute na baštini višestoljetne pavlinske prisutnosti, skrenuo je pozornost na postojanje zatvora u Lepoglavi, u kojeg su komunističke vlasti zatočile mučenika blaženog Alojzija Stepinca. Pojasnivši gradnje i nadogradnje lepoglavske crkve i samostana tijekom više od 600 godina otkako je Herman II. Celjski oko 1400. godine osnovao samostan, te žalosnu činjenicu da su komunističke vlasti zatvorile crkvu od 1952. do 1989. godine, župnik Piskač je ukazao na činjenicu da lepoglavska crkva, raskošno oslikana umjetničkim freskama pavlina Ivana Krstitelja Rangera i drugih pavlinskih majstora te urešena iznimno vrijednim baroknim oltarima, kipovima i slikama, u svom gotičkom svetištu čuva veliku oltarnu sliku "crne Gospe", Majke Božje Częstochowske iz čuvenog pavlinskog marijanskog svetišta na Jasnoj gori u Poljskoj, te da je lepoglavska slika starija i veća od sadašnje slike na oltaru u Częstochowi, budući je originalni poljski izvornik stradao u požaru.

Nakon uvodnih riječi župnika Piskača, tumačenje graditeljske i slikarske baštine lepoglavske crkve nastavila je dr. sc. Repanić Braun. S velikom je znanstvenom pozornošću i ljubavlju strpljivo tumačila sve to veliko sakralno i kulturno blago što su ga oči mogle gledati, a uz njezine riječi, i um bolje razumjeti.

S puno je žara ukazivala na karakteristike tog najpoznatijeg slikara baroka, koji je kasnobaroknim manirizmom, kako u zidnom, tako i štafelajnom slikarstvu, obilježio cijelu generaciju pavlinskih slikara i njihova djela sve do kraja 18. stoljeća. Na konkretnim je primjerima ukazivala na virtuoznost njegova stila, obilježenog vještim kompozicijama i impostacijama likova, prepoznatljivim u lakim potezima kista, svijetlim koloritom kojim usredotočuje pozornost promatrača na središnju figuru slike te plasticitet forme, kao i na karakterističnu tipologiju likova koja ga čini prepoznatljivim u mnogobrojnim djelima. A brojni likovi su povezani s konkretnim povijesnim događajima u hrvatskoj i srednjoeuropskoj povijesti pa je cjelodnevno putovanje bila i prilika za ponavljanje povijesti.

Već u lepoglavskoj crkvi pojasnila je glavne odrednice onoga što su u crkveno slikarstvo i umjetnost unijele odredbe Tridentskog sabora (1545.-1563.) i poslijetridentske obnove Crkve. U tom razdoblju obnove nakon unutarcrkvenog raskola i protestantske reformacije, slikarstvo sukladno novome duhu zadobiva naznake vlastitog imaginarija koji služi ponajprije prijenosu kršćanske poruke moralnog života i spasenja. Metoda iluzionističkog slikarstva, kakvu Ranger temeljito koristi, postaje svevremenska ikonografija, pojasnila je dr. sc. Repanić Braun. Uz te napomene bilo je razumljivije gledati dinamične prizore u svetištu gdje je Ranger 1743. godine na zidovima prikazao Isusa kao dvanaestogodišnjaka kako raspravlja u hramu te kako kao odrastao izgoni trgovce iz hrama, te razumjeti kako su se crkve gradile i oslikavale u spoju gotike i novog stila baroka.

Mnogim sudionicima puta to je bio prvi susret s lepoglavskom pavlinskom baštinom, a svi su se na koru posebno oduševili vrijednim orguljama iz 1649. godine, jednima od najstarijih u Hrvatskoj. Oko orgulja se nalazi Rangerov oslik pjevališta iz 1737. godine, s prikazom Poklonstva Staraca Apokalipse Janjetu sa sedam pečata, tj. Kristu, koji u obliku "Božjeg oka sve gleda i sakrit mu se ništa ne da" i poziva po latinskom natpisu iznad Janjeta da uvijek budemo budni i da molimo.

Alegorije u Žarovnici, Klenovniku i Donjoj Voći

Probuđeni tim otkrivenim novim svjetovima i tajnama slikarstva, prošli su uz nedavno završeni kameni "Stepinčev križni put" do kapele sv. Ivana Krstitelja na Gorici, gdje je Ranger 1731. godine predstavio na zidovima čak 16 svetih Ivana tijekom povijesti Crkve, a to mu je zasigurno bila draga tema, jer je i sam nosio ime Ivan, a možda je i nekom od Ivana posudio svoje lice? U kapeli na Gorici dr. Repanić Braun je govorila i o kapeli sv. Jurja u Purgi, na susjednom brijegu, koju je Ranger oslikao 1750., naslikavši, prema riječima dr. Repanić Braun, najvećeg zmaja kojeg je ona ikad u slikarstvu vidjela.

U kapeli Majke Božje Snježne u Žarovnici, danas u Župi Kamenica, oslikanoj 1751. godine dobrodošlicu im je zaželio kamenički župnik vlč. Rafael Mikec. Naslikani raskošni barokni oltar, u čijem središtu je niša s kipom Majke Božje, nadvisuje kupola koju krase biblijski simboli masline, cedra, palme i ruže, koji ukazuju na atribute Blažene Djevice Marije. Uz nišu s kipom Majke Božje, naslikani su i "politički" akteri ondašnjeg vremena: sveti ugarski kraljevi Stjepan i Ladislav te kraljevići Emerik i Kazimir, a u to je vrijeme Josip Kazimir Drašković, rođen u obližnjem Klenovniku, bio pretedent na ugarsko prijestolje.

Nakon što su obišli perivoj najvećeg dvorca u Hrvatskoj – dvorac Draškovića u Klenovniku, u kojem se danas nalazi Bolnica za TBC i plućne bolesti, u župnoj crkvi Presvetog Trojstva dobrodošlicu im je zaželio župnik Josip Jagarčec. Tu je dr. Repanić Braun pojasnila kako je i slika na pobočnom oltaru sv. Ane u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva također moguće Rangerovo djelo. U prilog toj tezi ide izbor boja, način slikanja odjeće te fizionomije lica koje su tipične za Rangerovo slikarstvo, kao i razdoblje Rangerovog slikarskog rada u lepoglavskom samostanu. Uslijedila je okrjepa uz jako dobar klenovnički grah, koji su pripremili domaćin Željko i kuhar Dario, a uz to je jako dobro prijao domaći kruh s Vrhovčaka, kojeg je donio naš Radovan.

U crkvi sv. Martina u Donjoj Voći dočekao ih je zvuk orgulja, na kojima se orguljašica pripremala za sviranje ne skorašnjem sklapanju ženidbe, a sve je pozdravio voćanski župnik vlč. Pavao Mesarić. Kapela Blažene Djevice Marije, koju je Ranger oslikao 1742. godine, prikazuje otajstva života Majke Božje, a zanimljivi su oslici s temama iz Knjige postanka. Na podlučju trijumfalnog luka, koji odvaja kapelicu od broda, Ranger je naslikao zanimljivu alegoriju Hrvatske i Štajerske – prikazanu u prijateljskom rukovanju dviju ženskih figura s grbovima u rukama. Kako je primijetila dr. Repanić Braun, figura s hrvatskim grbom prikazana je raskošno obučena i s kraljevskim atribucijama, dok je slovenska prikazana poput pučanke.

Varaždinska Rangerova ostavština

U varaždinskoj franjevačkoj crkvi i samostanu dočekao ih je fra Lucije Jagec, protumačivši stoljeća prisutnosti franjevaca u Varaždinu te značenje obrazovnih aktivnosti franjevačkih ustanova u tom nekadašnjem hrvatskom glavnom gradu i baštinu koju danas čuvaju. Dr. Repanić Braun pojasnila je prikazana čuda sv. Antuna Padovanskog, koje je Ranger naslikao 1738. godine u kapeli "Sveca svega svijeta".

Na koji je način Ranger povezao antička shvaćanja svijeta i njihovih učenja i vjerovanja, utjelovljenih kroz alegorije Vatre, Vode, Zraka i Zemlje, sa zahtjevima posttridentske obnove, crkvenog nauka i porukom da su elementi od kojih je nastala čitava priroda i sve zemaljske sile podređene Bogu i Blaženoj Djevici Mariji - "ljekarici duša", tumačila je dr. Repanić Braun u franjevačkoj ljekarni, koju je Ranger po narudžbi franjevaca oslikao 1750. godine.

Da su franjevci poznati po gostoljubivosti u svojim samostanskim blagovaonicama, još jednom je potvrdio fra Lucije, koji je pred goste iznio slatko-slane specijalitete samostanske kuhinje i podruma. Razgovor u takvom raspoloženju potaknuo je okupljene na kratak osvrt u kojem su potvrdili očekivanja organizatora da treba ići na mjesta koja manje poznajemo, a čuvaju veliku duhovnu i kulturnu baštinu i imaju potrebnu poruku za ljude našeg vremena.

Na završetku putovanja veliku im je privilegiju pružio preč. dr. sc. Mario Kopjar, predstojnik Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu Varaždinske biskupije, omogućivši nakon večernjeg misnog slavlja razgledavanje varaždinske katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, jedne od najznačajnijih ranobaroknih sakralnih građevina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u kojoj je pokopan i prvi varaždinski biskup mons. Marko Culej. Osim te pogodnosti, u Biskupskom ordinarijatu razgledali su vrlo ukusno uređenu dvoranu za sastanke u kojoj se nalaze dvije Rangerove slike – Mučeništvo sv. Lovre i Sveti Augustin, koje su nakon potresa 2020. godine vraćene iz fundusa Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije Varaždinskoj biskupiji, s čijeg su područja u vrijeme Drugog svjetskog rata i osnivanja muzeja, pohranjene za potrebe muzeja.

Tijekom povratka u Zagreb tajnik Radovan Librić zahvalio je dr. Repanić Braun i mons. Pintariću za doprinos tako lijepom putovanju te je potaknuo sve putnike da nastave upoznavati ostala Rangerova ostvarenja: crkvu Svete Marije Snježne u Belcu (1743.), crkvu Majke Božje Remetske u Zagrebu (1748.), crkvu sv. Jeronima u Štrigovi (1749.), franjevačku crkvu sv. Katarine u Krapini, te crkvu Marijina Uznesenja u Olimju (1740.) u Sloveniji. Najavio je i buduća inozemna hodočašća koja udruga namjerava ostvariti - u Rim i Santiago de Compostelu sljedećih godina.

N.P.

 

Arhiva 2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002