Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Etnografska zbirka Udruge Ekosspiritus i obitelji Librić zaštićena kao hrvatsko kulturno dobro

Debelo i tenko rubje, kikla, fertuni i oplečki pod zaštitom

Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra pri Ministarstvu kulture održalo je 23. studenog 2015. sjednicu na kojoj je Etnografsku zbirku samoborske Udruge Ekosspiritus i obitelji Librić iz Samobora proglasilo kulturnim dobrom. Tako zbirka smještena u kući udruge, Cerina 61, Šipački Breg, te u kući obitelji Librić, Maje Strozzi 25c, Vrhovčak, od 30. studenog 2015. ima svojstvo kulturnog dobra po članku 8. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, pa je, po članku 12., stavku 4. istoga Zakona, upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i stavljena na Listu zaštićenih kulturnih dobara.

Rješenje Ministarstva kulture, koje je ovih dana stiglo na adresu Udruge Ekosspiritus, razveselilo je njihove članove, a posebno članove Društva svetog Izidora Seljaka, koje od 2010. djeluje kao sekcija udruge, te obitelj Librić. Nakon tri godine marljivog popisivanja i izrade kartoteke etnografske zbirke, ovo im je rješenje svojevrstan dar pod bor.

Zbirka danas ima 732 predmeta koji su nastali i korišteni u nizinskim, ali i u brdskim selima drevne samoborske župe sv. Anastazije: Domaslovec, Farkaševec, Celine, Vrbovec, Medsave, Velika Rakovica, Mala Rakovica, Mala Jazbina, Podvrh, Otruševec, Vrhovčak, Smerovišće i Slani Dol. Podijeljeni su u 16 osnovnih skupina i više podskupina. Uvedeni su u kartoteku, fotografirani i uskladišteni.

U zbirci prevladavaju tekstilni predmeti – dječje, muške i ženske nošnje koje čine debelo rubje i pripadajući dijelovi, tenko rubje, kikla i zimski dodaci, zatim fertuni i oplečki, te uporabni predmeti kao što su stolnjaci, ručnici, posteljno rublje, zidnjaci, stolnice i sl. Zastupljeni su i vrijedni primjerci keramičkih zdjela, pokućstvo, pribor za tkanje, oruđe i sl.

U popisivanje i evidentiranje predmeta bili su uključeni brojni članovi Društva sv. Izidora Seljaka. Predmete su fotografirali Stjepan Petek i Radovan Librić, koji je izradio i kartoteku. U opisivanju predmeta pomogla mu je kazivačica Evica Vlahović, najstarija članica društva. Rođena je 1931. godine, a da je istinski zaljubljenik u narodnu nošnju samoborskoga kraja pokazuje njenim svakodnevnim nošenjem. Na tekstilne materijale inventarne su brojeve našile vrijedne žene iz Društva svetog Izidora Seljaka. Za većinu opisanih predmeta poznat je prethodni vlasnik, a prema kazivanju bivših vlasnika znaju se i točno vrijeme i mjesto korištenja istih.

A kako je sve počelo? Još za vrijeme studija teologije, prof. Radovan Librić započeo je prikupljati različite predmete iz samoborskih sela. Od svoje bake Barbare Vugrin, rođene 1919. godine, na dar je dobio nekoliko tekstilnih predmeta, koje je ona ponijela sa sobom kad se iz Otruševca udala na Vrhovčak. Želeći očuvati i obiteljsku i zavičajnu baštinu, nastavio je nadopunjavati zbirku pa je do 2000. godine u zbirci bilo već 200-tinjak predmeta, uglavnom tekstilnih. Dijelom zbirke postali su i predmeti iz kuće obitelji Gunčić na Cerini u Samoborskom gorju, koju su 2005. godine kupili članovi Udruge Ekosspiritus, zatim 50-ak tekstilnih predmeta koje je tijekom godina od župljana župe Krista Kralja iz Domaslovca prikupio njen tadašnji upravitelj vlč. Konrad Žižek, te 70-ak tekstilnih predmeta, uglavnom kompletnih narodnih nošnji, dar Nadice Vugrin iz Otruševca, nećakinje Radovanove bake.

Osim naslijeđenih, dio je predmeta darovalo 20-ak obitelji, a dio ih je otkupljen. Mnogi su predmeti raritetni, što zbirci dalje posebnu vrijednost.

Kad je 2010. pri Udruzi Ekosspiritus osnovano Društvo svetog Izidora Seljaka s ciljem očuvanja kulturne baštine, kršćanskih korijena i narodne nošnje samoborskoga kraja, njegove su članice postale žene iz sela nekadašnje župe sv. Anastazije, svih naraštaja, a najstarije među njima, pok. Ana Frkin iz Domaslovca i Evica Vlahović iz Farkaševca, postale su kazivačice i učiteljice mlađim članicama. Na radionicama društva upoznale su ih s narodnom nošnjom, naučile su ih tehnike vezanja rupca, "našvavanja" na križić itd. Zbirku koja je tada brojila oko 520 predmeta Radovan Librić dao je Društvu svetog Izidora Seljaka i Udruzi Ekosspiritus na čuvanje i brigu.

Osim ovih popisanih predmeta, još ih 200-tinjak čeka na obradu. Osim toga, udruga je prikupila i više od 400 starih fotografija na kojima su Samoborci koji u narodnim nošnjama obrađuju zemlju ili hodočaste, pa i one čekaju na obradu.

Pojedini predmeti predstavljeni su na nekoliko izložbi, a narodnu su nošnju članice društva nosile prilikom otvaranja tradicijskog vrta na Cerini, na modnim revijama, sajmovima, koncertima, na manifestacijama koje organizira Grad te u procesijama, na mladim misama i drugim vjerskim svečanostima u samoborskim župama. Članovi su sudjelovali i u vlastitom programu "Prejt vu selo na proščejne", odijevajući različite tipove narodne nošnje, obilazili su kapele samoborskoga kraja i slavili s pukom njihove zaštitnike.

Tako su zbirku tokom svih ovih godina vidjeli mnogi Samoborci, prepoznali su trud članova Udruge Ekosspiritus i Društva svetog Izidora Seljaka, pa su ponekad i sami rado darovali predmete svojih predaka. A želite li i vi darovati neki predmet i njime obogatiti ovu vrijednu etnografsku zbirku, javite se na broj 091/9397-554.

U tekstu za registraciju, koji su sastavili Ana Mlinar, konzervatorica – viša stručna savjetnica i mr. sc. Zoran Čiča, konzervator – viši stručni savjetnik, piše: "Zbirka je vrlo vrijedan fundus etnografske kulturne baštine središnje Hrvatske s obzirom na broj od 732 predmeta i raznovrsnost artefakata koji su autentične proizvodnje, jer su mahom djelo samoukih seoskih stvaralaca. Izvedeni su od prirodnog materijala tehnikama koje su karakteristične za razdoblje druge polovice 19. st. i prve polovice 20. st. Uz čuvanje predmeta, čuva se i bogato nazivlje na idiomu kraja te znanje o tehnikama izrade, poveznice sa životnim ili godišnjim običajima ili prigodama kada je korišteno".

Vjerujemo da će se ova vrijedna etnografska zbirka i nadalje obogaćivati nekim novim starim predmetima, pronađenim u škrinjama, možda i vaših djedova i baka. Možda predmeti, koje vikendom možete razgledati u prostorima Udruge Ekosspiritus na Cerini, odnosno u novootvorenom Planinarskom domu Cerinski vir u Samoborskom gorju, i u vama probude znatiželjnog istraživača života i običaja Samoboraca prije stotinu i više godina. Možda i vas potaknu na širenje glasa o ovoj velikoj etnografskoj zbirci pridodanoj popisu zaštićenog kulturnog dobra našeg dragog Samobora.

Gordana Ivir

Fotografije

1 - U zbirci su narodne nošnje, bogatog pisanja i prebora, a neke sežu u polovicu 19. stoljeća

2 - Zbirka je stalno "aktivna" i pokazuje se javnosti. Dosad je udruga organizirala nekoliko izložbi, a značajna je i suradnja sa Samoborskim muzejom i mr. Lelom Roćenović, višom kustosicom

3- Dio predmeta čuva se u originalnim škrinjama

(potpis pod sliku Radovan, svibanj, lipanj, 2015 244.jpg)

Većinu tekstilnih predmeta čuva obitelj Librić na Vrhovčaku

4 - Dio predmeta iz zavičajne zbirke

5- Radovan Librić i Evica Vlahović popisali su zbirku i načinili kartoteku

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)