26.01.2013.

Na koncertu u Lavici još jednom oduševili vjernu publiku

Standardi, evergreeni i domače popevke

Prekaljeni borci i majstori za tamburu i "domaču" popevku, Tamburaški sastav Samoborci, priredili su svojim sugrađanima i gostima 25. siječnja u Hotelu Lavica još jedan odličan koncert. Velika dvorana prepuna posjetitelja željnih dobre glazbe, zabave i domaćih specijaliteta uživala je u svakom trenutku i burnim pljeskom pozdravljala svaku izvedbu svirača, pjevača i govornika. Kroz bogat program, a imalo se što čuti i vidjeti, vodio je suvereno Drago Celizić.

Prvi dio programa ponudio je standarde i evergreene, a svima dobro znane i drage melodije otpjevala su "prva grla" Samobora – Đurđica Pleše Vuica, Marica Posilović, Ančica Žibrat Praunsperger i Franjo Sina Gluščić. Vrlo hladnu samoborsku večer "zagrijavao" je južnjačkim ritmovima Roman Gross na bubnjevima, a pripomogli su i gosti – mladi violončelist Mislav Brajković i trubač Mario Magaš.

Poseban gost iznenađenja te večeri bio je Johannes Paffhausen, dugogodišnji član i sadašnji predsjednik Westerwald Chora iz Wirgesa, s kojim Livadići njeguju prijateljstvo već desetljećima. Dovoljno je reći da je g. Paffhausen nakratko prekinuo svoje zimovanje u Austriji kako bi došao sa suprugom na ovaj koncert i pročitao, a zatim i otpjevao, pjesmu koju je napisao njegov sugrađanin, a koja govori o toploj i iskrenoj vezi dvaju gradova. Bio je to zaista lijep poklon svim Samoborcima, a posebno onim članovima orkestra koji Johannesa poznaju i druže se s njim i izvan protokolarnih posjeta.

Nakon fine "domače" večere uslijedile su i "domače" popevke, ispresijecane starogradskim melodijama i baladama, izvedene u raznim kombinacijama – malo Đuka i Sina, malo Ančica, Marica i Đuka, malo solo izvrsna Ančica, pa opet druga kombinacija, da bi na kraju svi otpjevali stare samoborske i Falu. Sjajnim recitacijama iz Krležinog kajkavskog opusa o cvetju i pravici dva puta se na podij vraćao i Franjo Kuhar, prvak HNK-a, razgalivši sve prisutne. Prigodne poklone su na kraju koncerta dobili svi solisti i gosti koncerta, kao i predstavnici medija, nakon čega je nastavljeno neobavezno druženje.

Koncert se pratio i iz hodnika hotela pa se čini da su Samoborci "prerasli" Lavicu. Objektivno, svojom svirkom i programom zaista i jesu. Ipak, stara Lavica je prirodan ambijent za stare/nove tamburaše i nadamo se da ćemo ih još dugo godina gledati i slušati upravo takve i upravo tu.

M.K.

Ništa bez intonacije

Majstorsku bravuru izveo je maestro Željko Bradić, koji je, nakon što je na početku koncerta dirigirao, nastavio pažljivo pratiti koncert u društvu obitelji i prijatelja. U trenutku kad su tri dame počele pjevati Kapele sanoborske, maestro Bradić se dignuo i prekinuo ih. Naime, njegovo uho, kojemu gotovo ništa ne može promaknuti, osjetilo je nedostatak početne intonacije pa ju je, bez pardona, i zatražio. Veliki pljesak za maestra, naravno, nije izostao.

 

Arhiva 2013

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002