Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U samoborskom kinu održana je tribina o izgradnji Kulturno – komercijalnog centra

Potrebe u sukobu s procedurom i nostalgijom

Kao što se očekivalo, tribina o projektu Kulturno – komercijalnog centra izazvala je podosta zanimanja javnosti, iako se mora primijetiti da je u kino dvorani u subotu 10. svibnja bilo više predstavnika samoborskih političkih stranaka nego tzv. običnih građana. Nakon uvodnih izlaganja ubrzo je bila vidljiva podjela za pobornike projekta i one koji mu se protive ili imaju ograde iz nekoliko razloga - prostornih, ekonomskih, proceduralnih ili sentimentalnih. Pitanja, odgovori, komentari i međusobna razmjena argumenata protegnuli su se na puna tri sata, a moglo je potrajati i još da neki nisu odustali od rasprave, a dvorana se počela prazniti.

Izaslanstvo Grada Samobora došlo je u najjačem sastavu – gradonačelnik Antun Dubravko Filipec, zamjenici gradonačelnika Marica Jelenić i Tomislav Masten, voditelj projektnog tima i pročelnik gradskog Odjela za financije Roland Gajšak, a uz njih su bili predstavnik tvrtke Sinergijske solucije Hrvoje Vajić i umjetnički voditelj Samoborske glazbene jeseni Goran Merčep. Oni su govorili o potrebi da grad dobije novi primjereni prostor za kulturne sadržaje, što Samobor kao grad kulture i zaslužuje.

Zbog brojnih financijskih obveza u sljedećem razdoblju (gradnja nove škole i kolodvora, obnova SAME i tržnice), ocijenjeno je da Grad ne može sam financirati gradnju novog kulturnog centra te se tražio drugi model. Rečeno je da su njega ponudile Sinergijske solucije i to po principu da se privatnom partneru ustupi pravo građenja i vlasništvo nad dijelom okolnog područja Trga Matice hrvatske, a da partner izgradi kulturni centar na prostoru postojećeg kina. Stoga je napravljena studija izvodljivosti koja je pokazala da ima zainteresiranih za taj projekt i ona je postala osnovica za daljnje razrade i razgovore. Pročelnik Gajšak rekao je da je to model korištenja komercijalnog potencijala kako bi se izgradio kulturni centar.

Dakle, osnovica za raspravu postala je studija izvodljivosti u kojoj su cijeli prostor Trga Matice hrvatske i dio okolnog područja podijeljeni na četiri zone. Jedna je zona zelenila uz potok Gradnu, od mosta u Kleščićevoj do mosta u Kompareovoj, koja se neće dirati i na njoj se ništa neće graditi. Druga zona je postojeće kino koje bi se srušilo i na njegovom mjestu podigla nova zgrada s oko 3.200 m2 brutto površine. Treća zona je parkiralište iza kina u Kompareovoj ulici u kojoj bi investitor dobio pravo korištenja na 66 godina, ali bi morao, prema željama Grada, u taj prostor uklopiti podzemnu garažu, hotel i centar s manjim prodavaonicama i ugostiteljskim sadržajima. Sve na ukupno 10.000 m2. Četvrta zona je u Ulici Ilirskog pokreta koju bi investitor dobio u vlasništvo i gdje bi umjesto postojećih prizemnica (HVIDR-a, Energometan, Gradska glazba, Radio klub, Mikrodom Crvenog križa) mogao izgraditi poslovno stambeni objekt do 5.000 m2 bruto površine.

Na tribini je vodstvo Grada demantiralo priče o uništavanju zelenila na trgu i reklo da nisu izabrani, niti plaćeni da zadržavaju status quo, već žele realizirati viziju razvoja grada, naglašavajući da će novi prostori za kulturu pomoći njenom razvoju, a gradnja nove multimedijske dvorane u čijoj bi blizini bio hotel značila bi i otvaranje mogućnosti za kongresni turizam i novi iskorak u razvoju grada. Rečeno je i da se ovim postupkom ne prejudicira arhitektonsko rješenje, već se želi napraviti program koji će odrediti sadržaje i uvjete natječaja. Naglašeno je da je riječ o projektu koji želi ponuditi objedinjenu koncepciju u kojoj bi se uz novu multimedijsku dvoranu nalazio hotel, što bi pogodovalo kulturnim manifestacijama i kongresima.

No, riječ je i o koncepciji kompletnog osmišljavanja uređenja prostora Trga Matice hrvatske za koji su konzervatori dali dopuštenje, jer je ocijenjeno da je prevrijedan da bi na njemu ostali postojeći neugledni objekti. Pod tim se ne misli na zgradu Glazbene škole koja ostaje tu gdje je. Također, rečeno je i da se na početku razmišljalo o rekonstrukciji postojeće dvorane, ali su arhitekti rekli da su temelji zgrade problematični i da bi se uložilo dosta sredstva, a ne bi se postigao željeni efekt. Zbog toga je, nakon dopuštenja konzervatora, pala odluka o rušenju postojećeg i gradnji novog objekta, a sve je to dovelo do predloženog modela. No, sve je i dalje na početku, rasprava je moguća, kao i korekcije, rečeno je s pozornice. Naglašeno je i da Grad nije preuzeo nikakvu obvezu te da želi čuti glas javnosti, jer da se sve htjelo obaviti u tajnosti onda javne tribine ne bi ni bilo.

Pitanja i komentari koji su stizali iz publike najviše su se odnosili na upitnost cijele koncepcije, uz mišljenje da Grad Samobor može sam financirati projekt, a ne pogodovati investitorima. Upozoravano je da su površine namijenjene za kulturne sadržaje i one za komercijalne u nesrazmjeru, i to na štetu kulture, te da bi komercijalni sadržaji mogli zagušiti one kulturne. Upozoravalo se da predviđenih oko 3.200 m2 brutto površine nikako ne može biti dovoljno za sve sadržaje koji bi se trebali naći u novom kulturnom centru i da, zapravo, ponovno neće biti riješeno pitanje prostora za djelovanje kulturno – umjetničkih društava i raznih udruga te da tu zadnju riječ trebaju imati stručnjaci koji bi uzeli sve parametre u obzir. Naravno, rečeno je i da zgrada Hrvatskog doma, tj. kino, ima i memorijalnu, emocionalnu i sentimentalnu vrijednost, iako zgrada nije pod zaštitom konzervatora.

Najviše prigovora došlo je zbog (ne)poštivanja procedure, budući da je bilo riječi o tome da se prvo trebalo krenuti od izmjene i dopune GUP-a i izrade detaljnog plana uređenja, u kojima bi kroz javne rasprave građani rekli koje sadržaje žele na tom prostoru. Stizali su i prijedlozi da se napravi novi kulturni centar, ali da uz njega ne budu predviđeni komercijalni sadržaji i poslovni – stambeni prostori, već da se oni grade na drugom području, prije svega uz Ulicu grada Wirgesa, kao što je predviđeno strategijom razvoja grada. Upozoravalo se i na prometnu zagušenost koju će izazvati novi komercijalni sadržaji te planiranih oko 30 stanova u Ulici Ilirskog pokreta, kao što se i negodovalo ako zbog svega toga nestane i jedino dječje igralište u centru grada.

Rečeno je i da kulturni centar ne smije biti izlika za projekt, već da se mora štiti interes građana i javni interes, a ne interesi budućih investitora, kao i da bi arhitektonski natječaj ponudio kvalitetnija rješenja o kojima bi se moglo i konkretnije razgovarati. Upozoreno je i da su konzervatori dali mišljenje, ali ne i suglasnost, kao i na to da je centar Samobora zaštićen kao urbana cjelina, osobito zeleni pojas uz Gradnu. Bilo je i primjedbi zbog prevelike katnosti predloženih komercijalnih objekata pa i prijedloga da se trgovački centar i garaže smjeste u podzemlje, kao u Zagrebu na Starčevićevom trgu kod Glavnog kolodvora, a da na površini bude zelenilo i vodoskok.

Drugi prijedlozi išli su u smjeru da se pokuša sačuvati postojeće kino uklapanjem u novi projekt, jer bi se time sačuvao jedinstveni rad samoborskih obrtnika koji su izradili drveni strop i balkon u postojećoj zgradi. U pomirljivom tonu stizale su i riječi da se ovdje ne radi o nikakvim zlim namjerama već jednostavno o različitim mišljenjima i koncepcijama.

Najaktivniju ulogu u pitanjima i komentarima imali su, između ostalih, Dragomir Maji Vlahović, Miroslav Ivanščak, Miroslav Burić, Vesna Burić, Đuro Kovačić, Zlatko Bašić, Ljiljana Jenko, Martina Glasnović Horvat, Tomo Jandrečić, Sandro Jurišić, Marijan Lukšić i Pavao Grom.

U dijalogu koji se vodio u kino dvorani odgovarano je na pitanja i davana dodatna pojašnjenja kao, primjerice, da su projektom predviđene izmjene i dopune GUP-a nakon definiranja programskih sadržaja i prostornih kapaciteta te izrečeno mišljenje da je strateški plan razvoja više popis želja koji nema zakonsku težinu.

U završnoj riječi gradonačelnik Filipec je naglasio kako je lažna dilema ima li Grad novaca za ovaj projekt zbog svih ostalih stvari koji se moraju napraviti u predstojećem razdoblju te se zbog toga tražio partner i prišlo izradi studije izvodljivosti kako bi se dobilo najbolje rješenje, dodavši da zbog toga zlobe i zločestoće ne treba biti. Naglasio je i da je ovo vizija ovog Gradskog poglavarstva koji želi očuvati atraktivne sadržaje u centru grada, kako se taj centar ne bi ugasio kao što se prije dogodilo s Taborcem ili kao što se dogodilo u nekim europskim gradovima. Naime, gradnjom novih sadržaja urbanisti predviđaju da se oko budućeg kolodvora formira još jedan novi centar grada te da zbog toga postoji opasnost odumiranja. Zahvalio je svima na dolasku, razgovoru i idejama. Izrekao je i važnu napomenu, a to je da u sljedećih godinu dana (tj. do novih lokalnih izbora) na tom područje neće početi nikakva gradnja, a konačnu će odluku donijeti Gradsko vijeće. Najavljeno je i kako je ovo tek početak dijaloga i razgovora te da će, prema potrebi, biti još sličnih tribina poput ove.

Mato Šipuš

Izjave sudionika tribine

Đuro Kovačić: – Građane trenutno zanima na temelju kojih parametara su napravljeni izračuni kapaciteta predviđenih sadržaja. Pročitao sam o brutto razvijenim površinama koje su poprilično iznenađujuće i postavljam si pitanje da li ste koncepciju temeljili na GUP-u? Jer, kad čitam njegovu odluku, ova mjerila koja se spominju u tekstovima, koje, uzgred budi rečeno, kao Društvo inženjera i tehničara nismo niti dobili, to su potencirane veličine u odnosu na ono što GUP predviđa za ovu zonu. Na primjer, kapaciteti parkinga su u ovom slučaju površno iskazani, piše 300-tinjak. Ovaj sadašnji, postojeći kapacitet parkinga granično zadovoljava potrebe grada, bez svih ovih sadržaja koji se najavljuju. Znači, ako radite 30 stanova, to je 60 novih parking mjesta. Za poslovni prostor trebat ćete još 250 parkinga, a još nismo počeli ni govoriti o kulturnom centru. Koliko je parkinga od predviđenih zona? A podsjećam da u GUP-u nema mogućnosti da se rade dvoetažni podrumski prostori.

Dragomir Maji Vlahović: – Za bivše Jugoslavije je bila nestašica kave. Išao sam u NAMU da bih kupio 10 deka kave, a morao sam kupiti mlinac. Rekli ste da su konzervatori suglasni da se kino sruši, no, kino samo po sebi ne mora imati neku zaštitarsku vrijednost, ono ima ambijentalnu vrijednost, a ima i emotivnu vrijednost za dobar dio Samoboraca. Meni kao građaninu ovoga grada je Trg Matice hrvatske najljepši dio grada, mikro, makro, savršena cjelina od crkve prema dolje. I sad postavljam pitanje kave i mlinca. Hoću li ja ovdje imati kinoteku, knjižaru, muzičku školu i ostale ustanove ili će ga zagušiti komercijalni sadržaj? Mene zanima početna premisa – građane treba pitati žele li kulturni centar. A, uzgred budi rečeno, Samobor nema niti jednu knjižaru, tu se ne može kupiti ni knjiga, pa 'ajmo za početak otvoriti knjižaru.

Miroslav Ivanščak: – Imam jednu temeljnu primjedbu. Naime, postoje pozitivni zakonski propisi, postoji procedura koja Grad Samobor obavezuje na koji način ovaj postupak mora provoditi. Htio bih upozoriti da se radi o gradskoj zoni od iznimne važnosti za Samobor. I zakon obavezuje da Grad shodno tome provodi proceduru. Mi ovdje sada razgovaramo o stvarima koje bi došle na red za nekih godinu dana, da se poštivala procedura. Jer, zakon obavezuje Poglavarstvo da mora krenuti u izradu urbanističkog plana uređenja za tu zonu, da se uz to naprave javne rasprave, da građani kažu što žele u toj zoni. Jer, grad ima svoje turističke zone u koje mogu sjesti i hoteli i komercijalni sadržaji, zbog čega bi to stavili u ovako vrijednu zonu? Nakon UPU i javnih rasprava, postoji obaveza Grada izrade detaljnog plana isključivo te zone, kojim se onda određuje što se gradi. To su dakle 4 javne rasprave u skladu s propisima i legalno. Ovo je sada jedan ovako, neformalni skup, a treba raditi prema proceduri. Inače, mislim da ovaj grad ima dovoljno novaca da sam može izgraditi kulturni centar, ali kroz zakonsku proceduru došlo bi se do toga ima li smisla nešto raditi i kako, a ovaj način sigurno nije način na koji se to radi.

Miroslav Burić: – Znam da neke to ljuti kad se sentimentalno osjećamo u ovoj dvorani. Ovaj drveni strop i drveni balkon su djelo samoborskih majstora i teško da tako nešto možete naći igdje u Hrvatskoj. Nama to nešto predstavlja, čak i ovaj memljivi smrad parketa i miris dvorane budi neka sjećanja... No, ono što je u svemu ovome postalo sasvim jasno, odmah u prvih par minuta, je to da kulturni centar nije cilj, on je izlika. 800 kvadrata je parcela kulturnog centra, pa je to pomnoženo sa 4 da bi dobili 3200 brutto kvadrata i tu smo unutra smjestili malu dvoranu, pa veliku dvoranu, pa galeriju... Ljudi moji, to vam u 3200 brutto kvadrata uopće ne stane. Da je netko htio graditi kulturni centar onda bi prvo pobrojal kaj u njega hoće metnut i kolko nam za sve to skupa mesta treba. Jedva budete dobili nešto više prostora nego što sad ima. U novom centru, prema ovome, za smještaj KUD-ova mjesta nema, za neku normalnu galeriju mjesta nema. Ako nam je bitna kultura, čak na sve ove previđene 3 zone u ovom projektu, jedva da bi bilo mjesta za sve potrebne samoborske kulturne sadržaje. Prema tome, moj je dobronamjerni prijedlog: dajte sve to zbrišite, zdefinirajte i dajte da riješimo kaj to u kulturi Samobora hoćemo, kaj nam treba. Da vidimo kolko to nama prostora i za kaj sve treba i onda da vidimo gde to možemo i na koji način napraviti. Ne bu za godinu dana, ne bu za dve, ne bu za pet, neko drugi bu na vlasti ili šesti, sedmi, osmi, ali, za Boga miloga, ja se samo nadam da ne budete nikakav ugovor potpisali prije 17. svibnja 2009. godine.

Martina Glasnović Horvat: – Do prije godinu i pol dana o ovom projektu nije uopće bilo govora, a u planovima je bila rekonstrukcija kina. Znači da Poglavarstvo ne provodi zaključke Vijeća niti Strategiju razvoja Samobora. Zanima me i postoji li suglasnost Ministarstva kulture? Jer, vijećnici su dobili samo parametre Konzervatorskog odjela u Zagrebu, a ne suglasnost, pa me zanima je li i to uzeto u obzir prilikom izrade studije. Radi se o prostoru koji je zaštićen i onda treba raditi na tome da on ostane zaštićen. Smatram da nije ni u skladu s GUP-om, o čemu ćemo obavijestiti nadležne institucije.

Vesna Burić: – 3200 kvadrata nije dovoljno Gradu Samoboru, tisućama mladih koji se bave kulturom i koji trebaju taj prostor. Nije dovoljno na jednoj lokaciji 3200 kvadrata, nego nam treba još 3200, na nekoj drugoj lokaciji, u novom središtu Samobora, i onda cijeli projekt ima smisla. Ali ne da se gradi na Trgu Matice hrvatske. Jer, one koji će sagraditi stanove tamo gdje je dječje igralište, njih će Samoborci itekako zapamtiti.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (24)