Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Otvoren 6. samoborski Božićni sajam

Na Trgu se opet sajmuje

Sve do Badnjaka Samoborci i gosti grada mogu posjetiti Božićni sajam na Trgu kralja Tomislava. Svečano otvorenje sajma upriličeno je 17. prosinca, kada je svim izlagačima i sugrađanima sve najbolje za predstojeće blagdane zaželio samoborski gradonačelnik Krešo Beljak. Među njegovim suradnicima bio je i pročelnik gradskog Odjela za gospodarstvo i financije Željko Radovanić, koji je istaknuo važnost sajmovanja za obrtnike i poduzetnike. Njih ukupno 28 ove godine predstavlja svoje proizvode pa svi koji žele razveseliti svoje najdraže prigodnim darovima za božićne i novogodišnje blagdane na sajmu zaista mogu naći bogatu i raznoliku ponudu, a usput dobro pojesti i popiti. Naime, na štandovima se mogu pronaći tradicionalne delicije i proizvodi samoborskih proizvođača po prigodnim cijenama, kao što su licitari, medenjaci, svijeće, staklo, keramika, suveniri te razni božićni kolači, vina, rakije i slično.

Na otvorenju sajma posjetitelje je zabavljao KUD Licitar iz Bregane, a prigodne pjesme vrtjet će se svih dana sajmovanja. Poseban program predviđen je zadnjeg dana, na sam Badnjak, kada će od 11 do 13 sati slatkiše djeci dijeliti Djed Božićnjak, nastupit će i mađioničar Žarko Tomašević, a bit će moguća i vožnja kočijom ulicama Samobora. Organizatori 6. samoborskog Božićnog sajma su Poduzetnički centar Samobor, Turistička zajednica grada Samobora, Komunalac, Pučko otvoreno učilište Samobor, a pokrovitelj je Grad Samobor.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Božić u Osnovnoj školi Mihaela Šiloboda u Svetom Martinu pod Okićem

Kad se vrijedne ruke slože

Ponovno Božić. Snježana, učiteljica razredne nastave, i ja svake godine iznenadimo djecu nekim malim predbožićnim projektom. Djeca rado prihvate zamisao, a uključe se i roditelji. Ove godine Snježana ima trećaše, a ja sam im vjeroučitelj. Trećaši uređuju hol škole za Božić, a ja vodim eko-etno skupinu koja nastoji oživjeti tradiciju svetomartinskog kraja. Za uređenje prostora koristimo prirodne materijale, otkrivajući pritom identitet kraja u kojem živimo i radimo.

Početkom jeseni Snježana je s djecom otišla u šumu. Vratili su se s punim košaricama žireva. Zamisao je bila da se božićni nakit radi od kapica žireva koje će djeca lijepiti na tvrde kartone. Trebalo je i eko-etno skupini dati neki zadatak. Tražili smo ideju za poveznicu. A ona je došla sama od sebe, spontano, u razgovoru. Predložio sam da žireve povežemo s badnjakom, velikim panjem hrasta. Ideja je dalje išla sama od sebe. Badnjak, panj, lutke u narodnoj nošnji, prazna kolijevka, zdelnak – preteča visećoj kuhinji, vatra na ognjištu, veliki kotao, plahta sa slamom... i, naravno, jaslice. Odlučili smo da ćemo ove godine jelku zamijeniti velikim girlandama izrađenim od prirodnih materijala. Na sastanku smo zamolili roditelje da iz šume nabave bršljan i druge zimzelene grane kojima ne pada lišće. Pitali smo ih odakle dolazi riječ "badnjak". Osim jedne mame, nitko nije znao odgovor. To nam je učvrstilo odluku da predstavimo božićne običaje koji su gotovo potpuno nestali u našem kraju. I krenuli smo...

Djeca su u manjim skupinama tvrđe kartone izrezala u krugove. Silikonskim ljepilom su kapice žireva lijepila na kartone. Bila su zadovoljna svojim radovima. Donijeli smo i stari hrastov panj. Našao sam ga prije deset godina u šumi. U božićno je vrijeme mnogo godina služio kao štalica u župnoj crkvi Krista Kralja pokraj Samobora.

Domar Marijan je spojio električne instalacije; načinjena je imitacija vatre oko koje su složene cjepanice koje smo prethodno zapalili pa su pocrnjele i izgledaju vjerodostojno. Na sve to smo stavili panj pa smo ga okružili starim ciglama. Otvoreno ognjište bilo je gotovo. Iznad njega smo stavili stari kotao koji smo lancem učvrstili za strop. Na zid smo pričvrstili stari zdelnak. To je zapravo stara viseća polica na kojoj je nekad stajalo suđe. Nabavili smo stare tanjure i zdjele, veliku kuhaču... Iz spremišta smo izvadili lutke koje su vlasništvo naše školske zadruge. Odjenuli smo ih u narodnu nošnju župe Sveti Martin pod Okićem. Ženskoj lutki smo načinili trbuh... obitelj očekuje novorođenče. Uz mušku smo lutku stavili domaću plahtu sa slamom, a uz kolijevku još jednu lutku djevojčice.

Kolegica Ružica, koja predaje likovnu kulturu, izradila je repliku starinskih prozora, čije smo okvire pronašli u jednoj staroj kući. Djeca su ih očistila brusnim papirom, a učiteljica je na stakla dodala oblake. Starinski stol prekrili smo stolnjakom izrađenim od domaćeg platna.

Girlande smo pleli s djecom. Učiteljica Snježana i ja smo pleli, a djeca su nam dodavala grančice bršljana i crnogoricu. Gotovu girlandu spustili smo do panja badnjaka pa preko lanaca do stropa i dalje u nekoliko smjerova. Željeli smo naglasiti da život počinje na obiteljskom ognjištu i širi se na sve strane. Djeca su to brzo povezala i shvatila.

Još smo im objasnili da je dan uoči Božića prozvan po "badnjaku" koji se unosio u kuću u kojoj je ognjište bilo nasred kuhinje. Veliki je panj na ognjištu morao gorjeti cijelu noć, jer je svjetlost simbol novorođenoga djeteta Krista. Spomenuli smo i običaj unošenja slame u kuću, uz izricanje različitih želja za blagostanjem i mirom.

Na kraju smo ukrase objesili na girlande. Ispred ognjišta smo stavili likove Josipa i Marije koja u naručju drži Krista. Dočekujemo Božić obogaćeni nekim novim spoznajama o tradicijskim običajima našega kraja. Iščekujući ga, osjećamo da se Isus rađa u našim srcima pri svakom koraku našeg zajedništva, kojem je cilj bio uređenje našeg školskog hola.

Radovan Librić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)