Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U Kući susreta Tabor, održan seminar preobraženja

Ljeto u Taboru - vrelu milosti

U Taboru se od 3. – 6. kolovoza održan seminar Preobraženja, poznatog fra Zvjezdana i suradnika pod nazivom «Njega slušajte!». Brojkom je premašio sve ostale održane ove godine, jer ga je posjetilo gotovo 600 učesnika.

Mnogi su došli organizirano iz Rijeke, Splita, Ogulina, Imotskog, a ostali samostalno. U samoj Kući susreta Tabor smješteno ih je bilo 136, a ostali su smještaj potražili u Samoboru. Ovom je seminaru prisustvovao i veći broj mladih ovisnika koji su ovdje potražili pomoć u apstinencijskim krizama.

Kako je već uobičajeno kad mediji prate ovakve seminare, prvo traže senzaciju i eventualne slučajeve opsjednuća ili zaposjednuća.

I mi smo, na samom kraju mise, trećega dana seminara, zaista prisustvovali reakciji «režanja» jedne od učesnica, što za nikoga od prisutnih nije bila nikakva senzacija.

Krikovi i režanje nisu nikoga omeli u molitvi, dapače, svi su ljudi nastavljali moliti i pjevati kao da se ništa ne događa. Jedan gospodin mi je rekao da je to sasvim normalno na takvim okupljanjima. Dotičnu djevojku koja se već godinu i pol «liječi» od ,recimo to tako, posjednuća đavla, čuvali su poslužitelji, a ona se vrlo brzo i smirila.

Fra Zvjezdan nam je objasnio da bi takvih reakcija bilo i više da su moljene agresivnije molitve, a on na to pazi jer ne želi previše uzburkati događanja i one koji bi mogli na to odreagirati. Rekao nam je tek, da se radi o mladoj djevojci sa čvrstom voljom da se riješi problema.

Mi smo vas, pak, odlučili upoznati s jednom vjernicom koja je u kući Tabor, ali i u Karinu, gdje živi - poslužitelj. Jer, upravo je ta gospođa, sa svojim kolegama, bila uz djevojku koja je režala tokom trajanja seminara i molitava. Oni su je pazili, držali i s njom se borili. Poslužitelja je na ovom seminaru tridesetak i zaduženi su bili za pomoć pri posluživanju jela, čišćenja, pranja, a neki od njih pomažu ljudima pri određenim reakcijama kad ih dodirne ljubav Božja. Te reakcije mogu biti plakanje, tuga, ili ,kao u ovom slučaju, režanje.

- Veronika, kada ste i zašto postali Poslužitelj?

- Oduvijek sam bila franjevka, a od 1992. sve sam intenzivnije odlazila na seminare kod fra Zvjezdana. Njegova tumačenja Evanđelja, toliko su me vremenom ispunila radošću i svježinom koja je ulazila u moje srce, da sam neizmjerno zavoljela ovakvu vrst slušanja riječi Božje. Jednostavno smatram da na ovim seminarima - srce čuje Boga.

Moj «hod» i želja za upoznavanjem istinitog i životnog Boga, vukla me tokom godina da posjećujem ove seminare, kako na Kaptolu tako i ovdje u Taboru.

Svaki puta kada dođem osjećam kako se upravo ovdje otkriva veličina «hoda» za Isusom, te bez obzira što sam u međuvremenu odselila iz Zagreba u Karin pored Zadra, napajam se u Taboru. U meni živi silina želje za daljnjim traženjem, ali istovremeno i želja da nešto i ja učinim tamo gdje jesam. Tako sam vremenom počela pomagati ljudima, te ih povremeno dovela u Tabor, a sve zato jer sam željela služiti. Tako sam i postala Poslužitelj. Znate, kad vam se srce počne otvarati, u vama se jednostavno rađa ta potreba da i sami nekome pomognete u pružanju utjehe i pomoći. Kod mene je to simbolično rečeno pružanje «rubca» kako i moje ime kaže. Morate znati da sam na svakom od seminira učila tokom godina poniznost i posluživanje, a sve se dalje odvijalo spontano. Tako danas na seminarima ozdravljenja i oslobođenja, na zamolbu fra Zvjezdana, osim normalnih poslova čišćenja i posluživanja, pomažem i ljudima s raznim manifestacijama.

- Rekli ste da ljudi dožive razne reakcije, vi im pomažete – kako?

- Sve zavisi s kakvim problemima ljudi dođu, ima raznih reakcija. Neki plaču, pa im treba pomoći, jednostavno ih zagrliti, utješiti. Ovdje je zaista koncentracija molitava Duha Svetoga vrlo jaka, ljudi otvaraju srce, zato imaju reakcije. Bez obzira kakve su reakcije, mogu reći da se čovjek ovdje sabere. Nisu važne reakcije, važno je nešto vidjeti u sebi, u odnosu na sebe. To je prilika da sam čovjek uvidi kako može sebe popraviti. To je važno. Ima naravno i onih drugačijih reakcija, ali ne bih o tome pričala.

- U medijima se često objavljuju čuda koja se događaju, što se to sve događa?

Ima čuda, zna se dogoditi da netko pobijedi ovisnosti ili riješi problem. Međutim, osim čuda češće se događa početak «hoda» za Isusom. Znate čovjek mora sazrijevati kao kršćanin i vjernik, samo je manjina svjesna da prvo mora srediti stvari kod sebe, u svojoj obitelji. To zahtjeva duži «hod», zato, osobno mislim da nije sve samo u čudu, jer smatram da se ne može sve samo tako riješiti. Zbog toga se ne bih zaletjela s takvim izjavama o čudima. Istina je da se čuda događaju, ali mislim da je ipak češće da Bog pripušta da čeznemo za Njim hodajući i učeći.

- Možete nam to malo bolje objasniti?

- Iz osobnog iskustva znam, da kad sam mnogo toga izgubila, gotovo sve, Bog me ispunio onime što me vuklo da idem - koliko padam, toliko se i dižem, ali rastem. Spoznajem svoj život i svoj križ, ali i to da je baš u tome križu spas, te da nema drugog puta. Nakon svih problema i boli u obitelji koje sam prošla kao samohrana majka, dobila sam u tom «hodu» pregršt ljubavi, naučila sam koliko treba zaorati u dubinu sebe, duše, koliko u obitelj, koliko toga treba strpljivo nositi i nikada ne prestati moliti. Osobna molitva je jako važna. Zato ustrajem i u nevoljama, jer problemi i proces promjena u mojoj obitelji trajao je punih deset godina, ali danas sam sretna. Govorite o čudima, ispričat ću vam jedno. Kad sam odselila u Karin iz Zagreba, došla sam u mjesto gdje sam mogla pomoći, jer sam imala snage za sve one prognane i izbjegle s kojima sam se sretala. Znala sam iz osobnog iskustva što je bol i patnja. Danas radim i pomažem u župi Male Terezije, a to je divno. Međutim, u doba dok nisam još znala da ću biti tu gdje jesam, došla sam na Kaptol u velikoj muci tražeći fra Zvjezdana. On je bio odsutan, ali mi je preko fratara poslao pozdrave i knjigu o Maloj Tereziji. Tada o njoj ništa nisam znala, osim da je bila misionarka. Kad sam došla u Karin, ta se moja župa trebala zvati drugačije, ali nazvana je upravo po svetici Maloj Tereziji. To je čudo. Upravo danas tamo puno radim. Ali ustrajem, dolaskom u Tabor napunim se, a znam i da ovdje mole za sve nas Poslužitelje koji smo vani.

- Vidim da ne želite pričati senzacionalno, ali ja sam ipak čula da ste dobili dar govora starih jezika. Jeste li?

- Dar jezika je samo pomoćno sredstvo. To je tepanje u molitvi. Molim po Duhu Svetom, ne opterećujem se na kojem jeziku. Znam samo da kad je čovjek ispunjen radošću, iz njega izlazi Duh Sveti, ali sve je to neizrecivo i ne mogu to objasniti. Kažu da je to jezik starih Hebreja, Aramejski, svašta sad ljudi govore, ali ja se time ne opterećujem i ne volim baš govoriti o tome. Iz mene to izlazi kao hvala Boga, a taj dar imam već desetak godina. Kad mi se to dogodilo bilo je to tako «slučajno», nisam o tome nikada razmišljala, niti to željela. Bila sam s jednom časnom sestrom na Kaptolu, kod fra Zvjezdana i molile smo, pjevale. Tad se jednostavno dogodilo. Taj dar može biti velika milost, ali i velika zamka. Može se dogoditi da staneš s nekim daljnjim napredovanjem, ako krivo doživiš dar. Jer ako samo želiš dobivati, tu nešto ne valja. Ali ako se darom služiš, ako ga koristiš u pomoći potrebitima, onda ideš dalje, onda je on pravi.

Znate, istina je da se ovdje u Taboru događaju čudesa, samo neka od njih ne vidimo, to je zato što smo u ta čuda prestali vjerovati. Nemamo vjere da Isus sve može učiniti. Zato ovdje i dolazi toliko bolesnih ljudi i ljudi koji imaju velike muke. Traže da im se pomogne. Svaki put kad netko od njih počne «hod» dogodilo se čudo, bez obzira što ono nije trenutno.

Veronici možemo zaželjeti samo neka i dalje «hoda», jer izgleda da tako pomaže mnogima.

A mi smo 6. kolovoza ponovno posjetili Tabor. Naime, u kući je slavljen veliki blagdan - Preobraženje Gospodinovo, ujedno i Dan kuće susreta Tabor. Misom pod vedrim nebom i pjevanjem

Završen je još jedan seminar čiji je glavni cilj da što više ljudi ugleda lice Boga.

Tamara Vrančić Sokač

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)

Ljetni program Turističke zajednice Samobor

Sviranje, plesanje i crtanje po pločama na Trgu

Samoborska Turistička zajednica ove se je godine pobrinula da sparno i vruće ljeto ne bude dosadno. Skoro svakog vikenda tijekom, srpnja i kolovoza na Trgu kralja Tomislava održava se koncert, igraonica, izložba ili neki drugi sadržaj kako za mlade tako i za odrasle. Zaredali su tu koncerti učenika samoborske Glazbene škole, Tamburaškog društva Ferdo Livadić, gostovali su Big band i zbor iz Norveške potpomognuti našom Jekom, dječje likovne radionice. Tako su 17. srpnja svim mladim posjetiteljima Samobora, a naravno i Samoborcima, ponuđeni papir i pastele odnosno vodene boje. Dok su njihovi roditelji uživali u blagodatima nedjeljnog izlaza i trošili novce na osvježavajuća pića i kavice djeca su kraj vikenda provela aktivno a sve pod budnim okom dežurne voditeljice igraonice-slikaonice Martine Odak. Za kolovoz je u suradnji s vrtićem 'Grigor Vitez' najavljeno još igraonica i izložbi, a 14. kolovoza će se na Trgu naći plesači Sportskog plesnog kluba Samobor i Plesnog studija 'Ritam ulice'.

T.M.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Proslavljen nebeski zaštitinik Žumberka - Sveti Ilija

Proštenje na najvišem nivou

U nedjelju, 24. srpnja, na najvišem vrhu sjeverozapadne Hrvatske na Svetoj Geri, u kapeli sv. Ilije na nadmorskoj visini 1¸178 metara, svečano je proslavljen blagdan nebeskog zaštitnika cijelog Žumberka i žumberčana, veliki prorok sv. Ilija. Preko tisuću ljudi popelo se te nedjelje po iznimno ugodnom vremenu na sam vrh Žumberka.

Liturgijsko slavlje predvodila su petorica grkokatoličkih i rimokatoličkih svećenika na čelu s ovogodišnjim žumberačkim mladomisnikom Danielom Vranešićem. Prije samog početka svete Liturgije obavljen je ophod s likom Žumberačke Bogorodice, uz pjevanje Bogorodičinih pjesama.

Propovijedao je obnovitelj sveto Gerskog svetišta i dosadašnji čuvar svetišta prečasni Mile Vranešić. On je istaknuo kao u ovoj višestruko jubilatrnoj godini, kada Žumberak obilježava 475. godišnjicu prvog doseljenja Uskoka ( vjekovnih branitelja Hrvatske) u Žumberak, kada se grkokatolička zajednica u Hrvatskoj priprema na proslavu 4oo obljetnice organiziranog crkvenog ustroja, a posebno kada se veselimo novom svećeniku, moramo po uzoru na svetog Iliju, ustati protiv suvremenog idolopoklonstva, kao što je učinio u svoje vrijeme sveti Ilija protiv onodobnih Baalova.

Sveta liturgija bila je odraz pravog katoličkog zajedništva grkokatolička i rimokatolička, služilo se hrvatski i slovenski, a pjevalo staroslavenski.

Na kraju Liturgijskog slavlja prećasni Mile Vranešić zahvalio je dobrom Bogu na darovima obnove ovog sve obljubljenijeg svetišta i svim ljudima dobre volje koji su kroz minulih petnaest godina svojim dolascima održavali molitvena okupljanja. Predajući svoju službu mladim i novim snagama zaželio je da ih prati Božji blagoslov i da rade i mole još više nego do sada. Isto tako im je zaželio da dočekaju sretni dan kada će se moći na Svetu Geru asfaltnom cestom.

Za pravi proštenjarski ugođaj u poslijepodnevnim satima pobrinuli su se agilni članovi DVD Radatovići. Uz obilje dobre janjetine i živu glazbu. Bio je to još jedan dan za pamčenje i time poziv za ostala žumberačka proštenja.

Mile Vranešić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Osmi samoborski međunarodni oldtimer rally

Od jaguara do trabanta

Samoborski međunarodni oldtimer raally startao je osmi put sa glavnog samoborskog trga u nedjelju, 24.srpnja.

Već su se u jutarnjim satima ulicama samobora počeli kretati automobili i motocikli koji podsjećaju na vremena kada je vidjeti auto bila tema za prepričavanje.

Dobro njegovani motorni starci sakupili su se na parkiralištu iza kina gdje su vozači oldtimera odvozili vožnje spretnosti, tzv. Posebne ispite.

Na čelu sa gradonačelnikovim jaguarom, kojeg je vozio njegov brat Vojko Filipec, kolona od stotinjak retrovozila provozala se potom ulicama grada i zaustavila na Trgu na tradicionalnim kremšnitama i bermetu.

Nakon što su građani razgledali motorne mezimce dogradonačelnik Tomislav Masten dao je znak za početak rallyija i kolona od stotinjak vozila krenula je put Samoborskog gorja.

Na završnoj postaji u Grdanjcima gradonačelnik Filipec podijelio je nagrade i zahvalnice, a potom se pilo, jelo, plesalo i pjevalo.

N.K.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)